Shizotipija je koncept koji promatra područje mentalnih bolesti koje se često povezuje sa shizofrenijom kao kontinuum, a ne kao binarnu mogućnost. Umjesto razmatranja je li netko shizofrenik ili ne, ovaj koncept dopušta različite stupnjeve shizofrenog ponašanja i razmišljanja. Netko na nižem kraju ljestvice može živjeti normalnim životom bez ikakve vrste shizofrenog sloma ili drugog dramatičnog psihološkog događaja, dok je veća vjerojatnost da će netko na visokoj ljestvici biti ozbiljno pogođen shizofrenijom. Na shizotipiju se obično gleda kao na način za procjenu potencijala za shizofreniju kod osobe, umjesto da se na shizofreniju gleda kao na nešto što netko ima ili nema.
Općenito, shizotipija se promatra kao alternativni pogled na shizofreniju i način na koji se može analizirati mentalno zdravlje osobe. Standardni pogled na shizofreniju smatra da je netko shizofreničar ili nije, a zatim dopušta liječenje onima koji su shizofreničari. Umjesto toga, shizotipija je tvrdnja da mnogi ljudi postoje u kontinuumu potencijalnog shizofrenog ponašanja, ali da to ne mora nužno imati utjecaj na živote tih ljudi.
Prema tome, tvrdnja o shizotipiji je da je shizofrenija moguća i da netko može pokazati ponašanje ili simptome shizofrenije, a da nikada nije imao shizofreničnu epizodu. Postoji niz različitih testova koji su osmišljeni kako bi se procijenilo gdje netko može postojati na ljestvici shizotipije. Netko na nižem kraju ljestvice možda nikada neće doživjeti bilo kakvu izraženu shizofreniju, dok je kod nekoga na visokoj razini vjerojatnije da će imati shizofreničnu epizodu kada je potaknu podražaj poput stresa ili droge. Testovi se koriste za analizu četiri glavna aspekta shizofrenije i za korištenje tih aspekata kako bi se ustanovilo gdje bi netko mogao postojati na shizotipskoj skali.
Jedan od aspekata koji se koristi u analizi gdje netko može postojati u kontinuumu shizotipije je razmatranje neobičnih iskustava koja osoba može imati. Oni se obično sastoje od neobičnih percepcija ili stavova koje osoba može imati, kao što su halucinacije ili izrazito jaka uvjerenja u nadnaravno. Netko će također obično biti analiziran na kognitivnu neorganiziranost, što znači da osoba ima poteškoća s organiziranjem i izražavanjem svojih misli.
Testovi koji se koriste u procjeni shizotipije također će obično procijeniti koliko je osoba introvertna i procijeniti bilo kakvu anhedoniju koju osoba može doživjeti. Anhedonija je nemogućnost osjećanja zadovoljstva kroz iskustva i aktivnosti koje su tipično ugodne, kao što su jedenje, prisustvovanje zabavama s prijateljima ili bavljenje zdravim seksualnim običajima. Posljednji aspekt shizofrenog ponašanja koji se razmatra je sklonost osobe da demonstrira nekonformizam na impulzivan ili nestabilan način. Neki od ovih aspekata povezani su s pozitivnim ponašanjem, uključujući veze između blage kognitivne dezorganizacije i kreativnosti, ali to obično ukazuje na to da je netko tek na donjem kraju shizotipske ljestvice.