Šoa je druga riječ za holokaust. Dolazi iz hebrejskog, a doslovno znači katastrofalni preokret. Holokaust, ili Šoa, odnosi se na pokušaj nacističke stranke u kasnim 1930-im i ranim 1940-ima da masovno pogubi židovski narod Europe. U ovaj genocid bilo je uključeno i ubojstvo drugih manjinskih skupina poput homoseksualaca i političkih disidenata, ali prava žarišna točka Hitlerovog “konačnog rješenja” bili su Židovi. Otprilike šest milijuna Židova ubijeno je u Shoahu, uglavnom masovno u plinskim komorama.
Šoa je kulminacija stoljeća pogrešnih i na mržnji zasnovanih misli o Židovima. Egipćani su porobili Židove, a kasnije i Rimljane. Razbacani su na vjetar svake europske zemlje, a potom su protjerani iz tih zemalja. Kad se toliko Židova naselilo u Njemačkoj, Poljskoj i Austriji, posljedice su tijekom Drugog svjetskog rata bile zapanjujuće užasne.
Zauzimajući iznimno važno mjesto u židovskoj povijesti, Šoa nije samo sjećanje na nezamislivu patnju i smrt, već i poticaj za razvoj židovske države. Nakon Šoe, mnogi su Židovi postali više zainteresirani za stvaranje domovine iz koje se ne bi mogli progoniti ili otjerati.
Posljedice Šoa još uvijek snažno osjećaju nekolicina preostalih preživjelih, obitelji žrtava i preživjelih i drugi. U Izraelu i Sjedinjenim Državama i drugim zemljama širom svijeta, Židovi i nežidovi službeno obilježavaju Shoah na Yom HaShoah, ili Dan sjećanja na holokaust. Često se na Yom HaShoah imena žrtava čitaju naglas tijekom dana kako bi se pokušalo shvatiti koliko je života izgubljeno. Često se pale svijeće, čitaju pjesme, održavaju razgovori, a preživjeli holokaust često su pozvani da ispričaju svoje priče. Yom HaShoah, ili Dan sjećanja na holokaust, održava se 27. dana Nissana prema židovskom kalendaru. Prema zapadnom kalendaru, to obično pada na dan krajem travnja ili početkom svibnja.
Osim toga, 1. studenog 2005. Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 27. siječnja Danom sjećanja na holokaust. Neki također sudjeluju u godišnjem “Maršu živih”, bdijenju koje se održava u Auschwitzu, glavnom nacističkom logoru smrti koji se nalazi u Poljskoj.
Razlog ovih dana sjećanja i aktivnosti je sjećanje na žrtve i sprječavanje da se ovakvi zločini ponove. Obećanje “Nikad više” dato je nakon holokausta. Ali s genocidima koji su se kasnije dogodili u Kambodži, Ruandi i Bosni, neki tvrde da međunarodna zajednica nije podržala to obećanje. Drugi pak tvrde da se ti genocidi nisu popeli na razinu holokausta.
Posebno je teško modernim Židovima i drugima, u ovim vremenima, prisjetiti se Šoa dok se bore protiv ravnodušnosti, a ponekad i potpunog poricanja holokausta od strane nekih. Neki ljudi s antižidovskim uvjerenjima tvrde da je ubijeno mnogo manje od šest milijuna, tvrdeći da je brojka oko milijun. Drugi odlučno izjavljuju da se holokaust nikada nije dogodio.