Pojam sigurna kuća ima nekoliko definicija. Većina njih podrazumijeva zaštitu osoba u opasnosti, ali zašto su ljudi u opasnosti definira kako se koristi pojam sigurna kuća. Postoji nekoliko tipičnih sigurnih kuća koje se mogu uzeti u obzir:
Mjesto gdje policija može sigurno zaštititi svjedoke u opasnosti prije davanja iskaza.
Sklonište za zlostavljane žene i njihovu djecu.
Utočište za ljude koji traže politički azil ili zaštitu od deportacije.
Mjesto za skrivanje ljudi kršeći zakon.
Mnogima je iz brojnih filmova o policiji i organiziranom kriminalu najpoznatija sigurna kuća kao mjesto za skrivanje nekoga tko će osuđujuće svjedočiti na suđenju. Takvu sigurnu kuću organizira policija, obično na udaljenom mjestu, a mjere sigurnosti su stroge. Samo nekoliko ljudi zna gdje se nalazi kuća, jer postoji bojazan da bi otkrivanje lokacije dovelo do pokušaja nanošenja štete svjedoku ili policiji koja ga štiti prije davanja iskaza. U mnogim filmovima otkriva se lokacija sigurne kuće, ali to se obično ne događa u stvarnom životu.
Drugi oblik sigurne kuće je sklonište, koje opet može imati tajnu ili zaštićenu lokaciju gdje se uglavnom žene i njihova djeca mogu skrivati od nasilnih supružnika i/ili roditelja. Skloništa za pretučene žene obično se ne oslanjaju na policijsku zaštitu, već na tajnost svoje lokacije. Oni mogu imati sigurnosne sustave i vrlo stroga pravila vezana uz kontakte s vanjskim osobama kako bi svi ljudi koji su tamo zaklonjeni bili zaštićeni. Samo nekoliko ljudi koji bi mogli biti u kontaktu sa ženama koje su zlostavljane znaju gdje se nalazi sigurna kuća. To može uključivati medicinsko osoblje, socijalne radnike i policajce.
Tijekom vladavine ropstva u južnim američkim državama, mnogi ljudi i crkve na sjeveru otvorili su svoja vrata robovima koji su pobjegli u Kanadu. One su se također nazivale sigurnim kućama i nastala je prava mreža njih. Postojala je značajna opasnost za ljude koji su vodili sigurnu kuću, posebno kada se Amerika približavala građanskom ratu. Novi zakoni mogli bi kazniti ili zatvoriti ljude koji su na bilo koji način pomagali odbjeglim robovima. Bio je znak hrabrosti što su pristaše Podzemne željeznice nastavile pružati sigurne kuće za odbjegle robove u nadi da će ti ljudi jednog dana biti slobodni.
Ponekad su crkve ili pojedinci zauzeli isti pristup nudeći utočište onima koji traže politički azil ili pokušavaju izbjeći deportaciju. U moderno doba u SAD-u, takva utočišta iz crkava obično su ilegalna i mogu se nuditi samo na kratko vrijeme. Utočište može uglavnom postojati kako bi ljudi koji traže utočište mogli ostati u zemlji dok pripremaju bolju pravnu obranu kako bi izbjegli deportaciju.
Sigurna kuća također je bila uobičajeno, a opet je postala, za one ljude koji izbjegavaju služenje vojnog roka. Premda SAD trenutno nema nacrta, oni koji izbjegavaju nacrt u 1970-ima mogli bi koristiti mrežu sigurnih kuća kako bi izbjegli slanje u Vijetnam ulaskom u Kanadu. Nekoliko crkava ponudilo je privremeno utočište ljudima koji su već u vojsci koji se savjesno protive sudjelovanju u određenim ratovima, poput rata u Iraku.