Sigurnosna svjetiljka je svjetiljka koja je dizajnirana za sigurnu uporabu u područjima gdje su prisutni zapaljivi plinovi i čestice. Ovaj uređaj je izvorno razvijen za korištenje u rudnicima, iako se može koristiti iu drugim okruženjima. Najranije sigurnosne svjetiljke koristile su plamen, dok su moderne svjetiljke obično električne. Brojni primjeri antiknih sigurnosnih svjetiljki mogu se vidjeti izloženi u muzejima, uključujući verzije koje su dizajnirali rani pioniri na ovom području, kao što je Sir Humphry Davy.
Rudarstvo je oduvijek bio opasan posao s nizom izazova, od kojih je jedan od najvažnijih osigurati odgovarajuću rasvjetu. Slabi uvjeti u rudnicima mogu dovesti do problema s očima rudarima, osim što su otežavali rad, a rani rudnici koristili su razne alate za rasvjetu. Većina ovih alata uključivala je neku vrstu otvorenog plamena ili djelomično zaštićenog plamena, što je predstavljalo ozbiljan sigurnosni rizik u rudniku, jer ispuštanje zapaljivih plinova oko otvorenog plamena može uzrokovati eksploziju. Stoga je potrebna sigurnosna lampa.
Sigurnosna lampa je dizajnirana da ne izazove eksploziju kada su prisutni zapaljivi materijali. Toplina svjetiljke se pažljivo raspoređuje, a sam plamen je zaštićen tako da temperature ne mogu porasti dovoljno visoko da se plinovi i čestice materijala poput ugljena mogu zapaliti. U slučaju svjetiljke koja se ne oslanja na otvoreni plamen, kao što je električna svjetiljka, električne komponente su zaštićene kako bi se spriječile iskre, a toplina svjetiljke se raspršuje kako se ne bi opasno zagrijala. Povijesno gledano, sigurnosne svjetiljke bile su obješene duž hodnika rudnika; danas je većina rudnika elektrificirana vlastitim sustavima sigurnosne rasvjete, a rudari nose zaštitne lampe na kacigama.
Sigurnosna svjetiljka s plamenom, međutim, ne pruža samo izvor osvjetljenja. Djeluje i kao oblik alarma, jer se priroda plamena mijenja kako se mijenja sastav plinova u okolnom zraku. Nedostatak kisika bi uzrokovao da se plamen ugasi, šaljući signal rudarima da izađu prije nego što se uguše. Zapaljivi plinovi mogu uzrokovati porast plamena ili promjenu boje, što ukazuje da je nastala opasna situacija i da se rudnik treba evakuirati dok se plinovi ne mogu sigurno ispustiti.
Danas se rudari oslanjaju na niz senzora koji ih upozoravaju kada mješavina plinova pod zemljom postane opasna, a ne na sigurnosnu lampu. Ovi senzori oglašavaju zvučne alarme uz generiranje vizualnog alarma, što rudarima olakšava reagiranje. Sigurnosne svjetiljke koje nose rudari koriste se samo kao izvor osvjetljenja, sa zaštićenim električnim komponentama koje osiguravaju da se neće pojaviti iskra koja bi zapalila plinove u rudniku.