Mulj je vrlo fini sediment koji nastaje procesom erozije. Obično se nalazi u ili blizu vodenih tijela ili tamo gdje su vodene površine nekada postojale. Često je izuzetno plodan i pomaže ljudskoj poljoprivredi. Promjene u ekosustavu, međutim, mogu dovesti do brzih promjena u prisutnosti ili odsutnosti mulja na određenom mjestu. Te su promjene posebno uočljive u ušćima velikih rijeka kao što su Nil i Mississippi.
Geološki procesi poput erozije dijele fragmente stijena tijekom vremena na sitne čestice. Klasifikacijski sustavi kao što je onaj koji koristi Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Država definiraju mulj kao čestice koje su manje od jedne tisućinke inča (0.05 mm), čak manje od običnog pijeska. Mala veličina i težina ovih čestica znači da ih vodena tijela poput rijeka mogu nositi na velike udaljenosti. Sve rijeke nose određenu količinu mulja, iako prisutnost čvrstih površina u vodi može spriječiti ovaj proces. Kada se to dogodi, čestice će ispasti iz vode i nakupiti se na površini, bilo da je riječ o obali, prirodnom tijelu ili stranom objektu.
Taj je proces imao dubok utjecaj na razvoj ljudske kulture. Mnoge su rane civilizacije izrasle oko ušća rijeka, ili delta, koje su nudile plodnu zemlju za poljoprivredu. U Egiptu, na primjer, rijeka Nil redovito poplavi, a zatim se povlači, ostavljajući ogromne naslage mulja na svojim obalama. Staroegipatsko društvo, jedno od prvih svjetskih carstava, napredovalo je tisućama godina zbog ove poljoprivredne blagodati. Druge drevne kulture, poput Mezopotamije, Kine i Indije, također su imale koristi od ovog procesa.
Na nakupljanje mulja, odnosno nedostatak istog, može utjecati ljudska aktivnost. U sjevernoameričkoj rijeci Mississippi, na primjer, nasipi i brane izgrađene da reguliraju poplavne aktivnosti rijeke također mogu uzrokovati nakupljanje mulja. To sprječava taloženje sedimenta u delti rijeke u Meksičkom zaljevu. Zbog toga su otoci i pješčani sprudovi propali. Nažalost, ove strukture su dom mnogim stvorenjima koja su posljedično raseljena i ugrožena.
Ljudska aktivnost na kopnu može imati suprotan, ali jednako štetan učinak. Rastuća populacija često uklanja vegetaciju za izgradnju stanova ili poljoprivredu. Kao rezultat toga, oborine i erozija prenose mulj i druge oblike tla u obližnje vodene površine. U regijama kao što su Madagaskar i amazonska kišna šuma, to smanjuje plodnost preostalog tla, što ga čini manje korisnim za proizvodnju hrane. U međuvremenu, rezultirajuća promjena u ekosustavu obližnjih rijeka i močvara može smanjiti populaciju riba, što zauzvrat utječe na stvorenja, uključujući ljude, koji se za opstanak oslanjaju na zalihe ribe.