Simboličke slike odnose se na slike unutar umjetničkog djela, često uključujući romane, pjesme, filmove i druga djela, koja su simbolične prirode. Slike su korištenje jezika ili drugih aspekata pripovijedanja koji privlače osjetila čitatelja ili publike, obično kroz opise prizora, zvukova, mirisa, okusa i osjećaja. Ova vrsta slika često se koristi u fikciji i poeziji kako bi se stvorila dinamičnija scena za čitatelja, često pokazujući čitatelju što se događa, a ne govoreći mu ili njoj što se događa. Simboličke slike su, međutim, slike koje služe simboličnoj svrsi, a ne strogo doslovnoj.
Upotreba simboličkih slika nije nužno teška ili komplicirana, iako može biti vitalni aspekt kreativnog pisanja ili pripovijedanja. Simbolika i slike mogu se koristiti neovisno jedna o drugoj, a ne uključuju se niti međusobno isključuju. Pripovjedač može koristiti simbolizam kako bi nešto unutar priče predstavljalo više nego što se doslovno ili izravno čini, dok se slike odnose na opise koji privlače osjetila čitatelja. Međutim, kada se koriste simboličke slike, stvaraju se opisi koji privlače osjećaj čitatelja i predstavljaju više nego što se možda čini.
Primjer simboličke slike mogao bi biti opis hladnog vremena ili kocke leda, koji bi predstavljao “zamrznute” emocije lika u priči. To se obično radi kako bi se “pokazalo” djelovanje i značenje, a ne “rečeno” čitateljima ili publici što bi trebali vidjeti. Na primjer, pisac bi mogao pokazati da se netko osjećao utrnulo zbog smrti voljene osobe dok je “ušao u sobu i sjeo na kauč, osjetila su mu otupjela i osjećao se utrnulo nakon pogreba.” Iako ovo učinkovito daje poantu i govori čitatelju što lik osjeća, također je pomalo dosadno.
Koristeći simboličke slike, ova ista ideja može se prenijeti na dočaravajući i zanimljiviji način. Pisac bi umjesto toga mogao napisati: “Ušao je u sobu i svalio se na kauč, ne osjećajući kako mu ključevi u džepu zabijaju u nogu; zvuci prometa dopirali su kroz otvorena ulazna vrata i on je tupo zurio u neosvijetljeni televizijski ekran.” Ova rečenica još uvijek prenosi istu ideju da se lik osjeća otupjelo ili bez emocija, ali to čini korištenjem slika.
Simboličke slike unutar rečenice mogu se pronaći na nekoliko različitih mjesta. Nedostatak osjećaja ili obamrlost prikazan je dok lik ignorira osjećaj ključeva koji mu zapinju u nogu. Vizualne slike stvaraju se kroz “neosvijetljenu televiziju”, koja predstavlja objekt bez značenja ili svrhe, onako kako se lik osjeća. Nezatvorena ulazna vrata ne ukazuju samo na odsutnost lika, već i na ranjivu prirodu lika i prilike iza njega koje su zaboravljene.