Simfiziotomija je opstetrički zahvat koji se obično izvodi kada carski rez nije moguć. Tijekom ovog postupka, hrskavična pubična simfiza, odnosno točka gdje se spajaju desni i lijevi ileum, se presijeca kako bi se stvorilo više prostora kroz koje beba može izaći. Ovaj se postupak obično radi kada je beba u zadnju ili u položaju tako da napusti maternicu ili stopala ili stražnjica, mehanički se zaglavi u porođajnom kanalu ili ako je život djeteta ili majke ugrožen. Neki od rizika ovog zahvata uključuju oštećenje mokraćnog mjehura ili uretre te trajno ili dugotrajno oštećenje hodanja. Postoje velike kontroverze oko toga je li simfiziotomija humana ili treba ovaj zahvat trajno zamijeniti carskim rezovima.
Tijekom postupka simfiziotomije, pacijentu se prvo daje lokalna anestezija kako bi se umrtvilo stidno područje. Zatim se u donjem dijelu trbuha napravi rez od oko 0.5 do 1.5 inča (1.3 do 3.8 cm) kako bi se dobio pristup pubičnoj simfizi. Ligamenti pubične simfize se zatim sijeku kako bi se stvorilo otprilike dodatnih 0.8 inča (2 cm) kako bi se olakšao prolazak djeteta kroz porođajni kanal. Većina ovih opstetričkih zahvata spojena je s vakuumskom ekstrakcijom ili uređajem za usisavanje kako bi se beba oslobodila. Također je bitno da bedra pacijenta ne budu gurnuta više od 45 stupnjeva izvan srednje linije.
Primarni rizik ovog zahvata je ozljeda mokraćne cijevi ili cijevi koja prolazi između mjehura i genitalija ili ozljeda mjehura. Ove probleme najčešće uzrokuju opstetričke pincete koje se koriste za mehaničko uklanjanje dojenčeta ili kada se pacijentovim bedrima dopusti da se rašire nakon što je hrskavica prerezana. Dopuštanje da se noge razdvoje također može dovesti do dugotrajnih ili čak trajnih problema s hodanjem i ekstremne boli.
Povijesno gledano, ovaj se postupak rađanja koristio u situacijama kada bi carski rez bio bolja opcija ili se izvodio kako bi se porođaj jednostavno učinio bržim ili lakšim za liječnika. Kada su carski rezovi rutinski i sigurni, većina opstetričara smatra da bi korištenje simfiziotomije trebalo ograničiti na oslobađanje dojenčeta ili spašavanje života majke samo kada carski rez nije moguć. Carski rezovi, u većini slučajeva, ne proizvode toliko dugotrajnih ili bolnih nuspojava.