Kohlearni implantat je kirurški implantirani uređaj koji mogu koristiti osobe s oštećenjem sluha. Može predstavljati zvukove u okruženju, ali općenito ne reproducira govor ili glazbu, na primjer, baš kao što to čini normalno uho. Kako bi predvidjeli kako određeni zvukovi zvuče kroz implantat, istraživači često koriste simulaciju kohlearnog implantata. Učestalost govornih obrazaca može se razbiti na različite kanale pomoću propusnih filtara; ovo pomaže u procjeni kvalitete zvuka ovisno o tome koliko se kanala koristi. Specijalizirani softver obično je dio procesa i obično je kompatibilan s uobičajenim računalnim operacijskim sustavima.
Programi za simulaciju kohlearnih implantata obično reproduciraju zvukove kako se čuju kroz mehanizme implantata. Ovi kohlearni implantati obično se sastoje od mikrofona, govornog procesora, kao i odašiljača i prijemnika u kojima se signali pretvaraju u električne impulse. Grupa elektroda obično se postavlja duž pužnice, dijela unutarnjeg uha gdje se zvukovi obrađuju u živčane signale. Ove elektrode obično šalju impulse izravno na slušni živac, zaobilazeći oštećene dijelove uha.
Podjela zvuka na različite kanale općenito je važna za simulaciju kohlearnog implantata. Četiri do osam kanala obično je dovoljno za razumijevanje govora, dok glazbu može biti teško interpretirati ako se reproducira na manje od 32 kanala. Programi kohlearnih implantata često pomažu istraživačima da vide kako mozak različito obrađuje govor i glazbu. Što više detalja treba obraditi, općenito je potrebno više kanala; govor obično može razumjeti mozak čak i ako je zvuk donekle degradiran.
Neke vrste softvera za kohlearne implantate rade tako što pripremaju audio signal. Datoteka se može otvoriti ili se može snimiti putem mikrofona. Zvukovi se mogu reproducirati pomoću kontrola programa, dok se različiti parametri mogu postaviti slijedeći upute i dijaloške okvire softvera. Simulacija kohlearnog implantata se tada može reproducirati i spremiti kao zasebna računalna datoteka.
Kirurzi često koriste simulacije za one koji dobivaju kohlearni implantat. Oni mogu koristiti podatke za određivanje najboljeg položaja elektroda, ovisno o tome ima li, na primjer, problema sa sluhom na niskim ili visokim frekvencijama. Važno je uzeti u obzir vrstu gubitka sluha, a kako ga riješiti može se procijeniti korištenjem simulacije kohlearnog implantata prije operacije. Svaki od prednosti i nedostataka kohlearnog implantata može se bolje definirati na individualnoj osnovi. Osim rizika operacije, šanse za uspjeh općenito se povećavaju korištenjem simulacija.