Simulator virtualne stvarnosti niz je elektroničkih uređaja koji funkcioniraju zajedno kako bi omogućili nekome da iskusi audio i vizualni unos kako bi simulirao stvarnu postavku ili događaj. Ova vrsta simulatora obično funkcionira putem vizualnih prikaza koji se mogu nalaziti na slušalicama, kao i audio signala. Postoji mnogo različitih upotreba za ovu vrstu simulatora, uključujući atletski i automobilski trening, kao i simulacije za medicinske postupke. Simulator virtualne stvarnosti obično na neki način prima povratnu informaciju od korisnika simulatora, bilo fizičkim pokretima ili nekom vrstom ulaznog uređaja.
Za stvaranje simulatora virtualne stvarnosti mogu se koristiti različite metode i dijelovi tehnologije, iako većina simulatora pruža određene zajedničke funkcije. Vizualni i audio zasloni obično se koriste kako bi se omogućilo nekome unutar simulatora da se osjeća kao da je unutar virtualnog okruženja. Trodimenzionalne računalno generirane slike (CGI) mogu se stvoriti u stvarnom vremenu i prikazati na monitorima na slušalicama ili na zidovima oko osobe kako bi se omogućilo da se osjeća kao da se nalazi u drugom okruženju. Audio se također može stvoriti unutar simulatora virtualne stvarnosti kako bi se dobili zvukovi koji dodatno upotpunjuju korisnikov osjećaj uronjenja.
Postoji niz namjena za ovu vrstu simulatora virtualne stvarnosti, iako su obično namijenjene za rekreaciju ili trening. Rekreacijski simulatori mogu uključivati bilo što, od složenih videoigara koje se igraju u realističnom virtualnom okruženju do uređaja za vježbanje koji se koriste za atletske aktivnosti ili sportove poput bejzbola ili golfa. Simulatori treninga mogu se koristiti za pružanje virtualne obuke nekome u nečemu teškom ili opasnom, a da polazniku ne predstavlja stvarne rizike. Ova vrsta simulatora virtualne stvarnosti može se koristiti za pomoć nekome da nauči upravljati avionom, voziti automobil, upravljati svemirskom letjelicom, pa čak i izvesti složene i delikatne kirurške zahvate.
Korisnik unutar simulatora virtualne stvarnosti obično može komunicirati s digitalnim okruženjem na mnogo načina, ovisno o korištenoj tehnologiji. Većina simulatora uključuje neku vrstu uređaja za povratnu informaciju ili kontrolera za unos koji osoba može koristiti za označavanje kretanja ili drugih radnji unutar okoline. Simulatori koji uključuju slušalice mogu omogućiti nekome da pogleda okolo i prati kretanje glave korisnika, mijenjajući prikazane slike kako bi odražavale taj pokret. Simulator virtualne stvarnosti koji se koristi u medicinskoj obuci mogao bi koristiti olovku za repliciranje skalpela i praćenje pokreta virtualnog kirurga tijekom treninga.