Sindrom bolnog mjehura je kronični poremećaj koji uključuje upalu i oticanje unutarnjeg tkiva sluznice mjehura. Osobe koje imaju ovo stanje obično imaju česte nagone za mokrenjem i stalne bolove u donjem dijelu trbuha. Za razliku od većine problema s mokraćnim sustavom, čini se da sindrom bolnog mokraćnog mjehura nije uzrokovan infekcijom. Trenutno ne postoji jasan lijek za sindrom, ali mnogi pacijenti dobro reagiraju na oralne protuupalne lijekove i minimalno invazivne kirurške tehnike za poticanje boljeg funkcioniranja mokraćnog mjehura.
Uzroci sindroma bolnog mjehura nisu poznati. Simptomi stanja nalikuju simptomima uobičajenih infekcija mokraćnog sustava, ali nakon pregleda pacijenti ne pokazuju znakove bakterijske, gljivične ili virusne infestacije. Mnogi liječnici vjeruju da je sindrom znak temeljnog autoimunog poremećaja koji uzrokuje upalni odgovor u zidovima mokraćnog mjehura, iako trenutna istraživanja ne mogu podržati teoriju u svim slučajevima. Neki pacijenti imaju obiteljsku anamnezu sindroma, što sugerira da nasljedni genetski čimbenik može doprinijeti poremećaju.
Sindrom bolnog mjehura nastaje kada se zaštitna sluznica na zidovima mjehura upali i ošteti. Kada je mjehur nadražen, to obično uzrokuje kroničnu bol u zdjelici i čini da se osoba osjeća kao da mora vrlo često mokriti. Samo mala količina urina proizvodi se svaki put kada osoba ode u kupaonicu, unatoč silnim nagonima i osjećaju punoće u mjehuru. Ovo stanje je mnogo češće u žena nego u muškaraca, a bolesnici u dobi od 20 do 40 godina obolijevaju češće od bilo koje druge dobne skupine.
Liječnicima može biti teško postaviti jasnu dijagnozu sindroma bolnog mjehura. U mnogim slučajevima dijagnoza se postavlja nakon što su isključena sva druga moguća objašnjenja simptoma. Uzorci krvi, urina i sluzi se testiraju kako bi se pronašli znakovi infekcije i autoimunih problema. Fizički pregled urinarnog trakta uz pomoć endoskopa često se provodi kako bi se otkrilo mjesto i težina upale. Također mogu biti potrebni slikovni pregledi i biopsija mokraćnog mjehura kako bi se isključila mogućnost raka mokraćnog mjehura.
Odluke o liječenju donose se na temelju specifičnih simptoma pacijenta. Liječnici često propisuju lijekove protiv bolova i protuupalne lijekove te potiču pacijente da smanje razinu stresa kako bi se ublažili simptomi. Lijek zvan pentosan također se može propisati kako bi se popravilo oštećenje zidova mokraćnog mjehura i spriječili budući napadi ozbiljne upale. Ako medicinska terapija ne uspije, mali električni uređaj može se ugraditi u leđa kako bi se regulirali živčani impulsi u mjehuru. Istraživanja koja su u tijeku nadaju se otkriću trajnog, učinkovitog lijeka za sindrom u bliskoj budućnosti.