Sindrom napuknutog zuba je stanje zuba koje nastaje kada zub ima vrlo sićušni prijelom. Osoba s napuknutim zubom može osjetiti bol u području slomljenog zuba prilikom žvakanja ili grickanja, ali ne može točno identificirati koji zub uzrokuje bol. Prijelomi ili pukotine na zubima su tako male da se mogu vidjeti golim okom. Nisu uvijek vidljivi na rendgenskom snimku.
Ljudi koji stisnu ili škrguću zubima, imaju uznapredovalu bolest desni, velike plombe ili zube koji su imali korijenske kanale skloniji su doživjeti sindrom napuknutog zuba. Ljudi koji su imali barem jedno iskustvo sindroma napuknutog zuba vjerojatnije će doživjeti dodatne prijelome. Donji stražnji kutnjaci podložniji su prijelomima od ostalih zuba jer apsorbiraju većinu sile žvakanja.
Postoje tri različite klasifikacije pukotina u zubu. Prva vrsta pukotine je kosi supragingivalni prijelom koji se javlja u dijelu zuba iznad linije desni. Druga vrsta pukotine je kosi subgingivalni prijelom koji zahvaća velike dijelove zuba, a često se proteže sve do čeljusne kosti. Treća vrsta pukotine naziva se vertikalni furkacijski prijelom. Ova vrsta prijeloma proteže se do živaca u zubu koji se dijeli na dva ili više pojedinačnih korijena.
Kod kosog supragingivalnog prijeloma pacijent možda neće osjetiti bol. Kod prijeloma subgingivnih i okomitih fraktura pacijenti će najvjerojatnije doživjeti određenu razinu boli ili nelagode.
Postoje i tri vrste pukotina koje se javljaju na korijenima zuba. Kosi prijelomi korijena javljaju se ispod linije desni i mogu ići u čeljust. Kod okomitog prijeloma korijena, korijen je postao suh i lomljiv, obično kada je živac odumro, a zatim se odlomio. Vertikalni apikalni prijelom korijena je rascjep u sredini korijena.
Sindrom napuknutog zuba dijagnosticira se stomatološkim pregledom. Stomatolog će obično obaviti test zagriza tražeći od pacijenta da zagrize poseban stomatološki alat koji se stavlja na zub na kojem se sumnja na prijelom. Stomatolog će držati alat uz jednu kvržicu zuba dok pacijent grize. Ako pritisak grizenja uzrokuje bol, lociran je slomljeni dio zuba. Druge metode koje se ponekad koriste za lociranje prijeloma su farbanje zuba posebnom bojom, vizualni pregled i rendgen.
Liječenje sindroma napuknutog zuba ovisi o mjestu, vrsti i težini prijeloma. Često se radi kanal korijena, a zatim se zub prekriva krunicom. Određene okolnosti, kao kada je zub oštećen bez popravka, zahtijevaju vađenje oštećenog zuba. Kod zuba s više od jedne pukotine unutar zuba se postavljaju stupovi kako bi se stabilizirao.