1941. godine, mozak jedne Norvežanke je oštećen gelerima tijekom njemačkog bombardiranja. Kako se oporavila od ozljede glave, počela je govoriti svoj materinji norveški jezik s teškim njemačkim naglaskom. Njezini liječnici nisu mogli objasniti ovaj fenomen, iako su neki seljani počeli sumnjati da je žena njemački špijun ili suradnica. Na kraju su je klonili sumještani, nikad više nije povratila svoj prirodni norveški naglasak. Njezino iznimno rijetko stanje ušlo bi u medicinske knjige kao sindrom stranog naglaska.
Sindrom stranog naglaska toliko je rijedak da većina izvora izvještava o manje od 20 slučajeva diljem svijeta od 1941. Gotovo svaki slučaj pojavio se nakon traumatske ozljede mozga, aneurizme ili moždanog udara. Pacijent se može normalno oporaviti od početne traume, da bi nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije počeo govoriti sa stranim naglaskom. Neki medicinski stručnjaci u početku su sumnjali da je sindrom psihosomatsko stanje, no daljnja istraživanja su pokazala da su gotovo sve žrtve pretrpjele oštećenje u određenom dijelu mozga koji kontrolira jezik.
One rijetke osobe s ovim stanjem često muči njegov neočekivani početak. Obitelj, prijatelji i mediji mogu svi postati fascinirani iznenadnom promjenom naglaska, stavljajući vrlo javno lice na ono što je trebalo biti privatno vrijeme oporavka. Medicinski i jezični istraživači također mogu htjeti staviti pacijenta na niz testova. Poznato je da neki pacijenti vraćaju svoje izvorne naglaske, ali mnogi to ne čine.
Jedna teorija koja se odnosi na sindrom stranog naglaska je da bolesnik zapravo uopće ne govori stranim naglaskom, već ga slušatelj dodjeljuje na temelju fleksija i naglaska. Za nekoliko Amerikanaca kojima je dijagnosticirano ovo stanje se kaže da govore britanskim naglaskom, iako nikada nisu posjetili Ujedinjeno Kraljevstvo i odgajani su u područjima s jakim domaćim naglaskom, kao što je New York. Neki istraživači vjeruju da pacijenti zapravo govore oštećeni engleski jezik uzrokovan početnom ozljedom jezičnog centra u mozgu. Ono što slušatelji percipiraju kao isječeni britanski naglasak u stvarnosti može biti mrljanje amerikaniziranog govora.
Sindrom stranog naglaska ne smatra se stanjem opasnim po život, ali oni koji pate od njega mogu osjećati veliku socijalnu anksioznost ili patiti od agorafobije, straha od gužve i javnih prostora. Komunikacija je vitalni dio svačije kvalitete života, tako da oni s dijagnozom ovog stanja često osjećaju osjećaj frustracije kada više ne mogu prepoznati vlastite glasove.