Većina ljudi upoznata je s poremećajem sindroma karpalnog tunela, koji je uzrokovan kompresijom živca u zapešću. To može značajno utjecati na funkciju u ruci. Slično stanje je sindrom tarzalnog tunela. Poput sindroma karpalnog tunela, sindrom tarzalnog tunela uključuje kompresiju živca koja utječe na tjelesnu funkciju, ali ovaj put živac inervira ili opskrbljuje stopalo osjećajem i prolazi kroz tarzalni tunel, koji se nalazi u blizini kostiju gležnja.
Mnogo je stvari u tarzalnom tunelu, ali struktura zahvaćena sindromom je stražnji tibijalni živac. U različitim okolnostima tunel se može suziti i to može rezultirati prilično izraženim simptomima. To uključuje utrnulost u stopalu i bol koja zrači niz stopalo.
Drugi ljudi prijavljuju osjećaj peckanja u stopalu ili primjećuju stalni osjećaj uboda i igala. Područja na kojima se ovi simptomi javljaju često su na unutarnjoj strani stopala i gležnja te na tabanu. Ponekad se simptomi šire iznad gležnja ili iza potplata, ili se mogu pojaviti samo na jednom dijelu stopala. U većini slučajeva, gdje god su prisutni neobični ili bolni osjećaji, dugotrajno držanje na nogama ih pogoršava. Naporna tjelovježba može uzrokovati vrlo izraženu pojavu simptoma.
Kompresija koja rezultira sindromom tarzalnog tunela nije uvijek uzrokovana istim čimbenicima. U nekim slučajevima pretjerano razvijeni mišići potkoljenice stvaraju kompresiju stražnjeg tibijalnog živca ili naizmjenično prekomjerna težina može dovesti do ovog problema. Ozljeda gležnja poput prijeloma ili uganuća koja stvara upalu je još jedan način za razvoj ovog stanja. Ljudi bi mogli biti skloniji sindromu tarzalnog tunela ako imaju ravnija stopala, a jedan od mogućih uzroka je velika proširena vena u ili blizu tarzalnog tunela. Izrasline u tunelu, uzrokovane cistama, također mogu izazvati ove simptome.
Liječenje ovog poremećaja ovisi o uzroku. Ponekad je stanje privremeno, na primjer kada dođe do ozljede gležnja. U tim slučajevima led i odmor mogu biti dovoljni za smanjenje upale i u konačnici nestanak simptoma. Liječnici bi mogli propisati nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) kako bi pomogli kod nelagode i smanjili oticanje.
Liječnici također mogu predložiti ortoze za cipele ili posebno dizajnirane cipele koje mijenjaju položaj stopala, stvarajući manje kompresije na živcu. Neki preferiraju oštrije mjere i možda žele da osoba nosi protezu ili neki drugi uređaj kako bi stopalo držalo u položaju koji pomaže u smanjenju sužavanja tarzalnog tunela. Ako ove mjere ne uspiju ili ako je prisutna masa poput ciste, operacija može biti najbolja opcija za liječenje, a postoje različite vrste kirurških zahvata ovisno o temeljnom uzroku.
Konačno, sindrom tarzalnog tunela uspješno se liječi u mnogim slučajevima. Neki će ljudi moći riješiti stanje uz vrlo malo intervencije, a drugima će možda trebati više liječničke pomoći. U mnogim slučajevima, potreba za primjenom većih mjera za liječenje ovisi o razlogu prisutnosti stanja i o tome koliko će kvalitet života biti ili će nastaviti biti pogođen.