Sindrom toksičnog šoka je akutna bakterijska infekcija uzrokovana bakterijama Streptococcus ili Staphylococcus. Kada te bakterije uđu u krvotok, mogu stvoriti toksine koji proizvode niz simptoma koji će dovesti do smrti ako se ne riješe. Iako se sindrom toksičnog šoka u javnosti obično povezuje s upotrebom tampona, zahvaljujući strahu iz 1970-ih, postoje i drugi čimbenici rizika za sindrom toksičnog šoka koje treba izbjegavati.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća počelo se otkrivati čudno zdravstveno stanje kod inače jakih, zdravih mladih žena. Počelo je visokom temperaturom, osipom, povraćanjem i proljevom, koji su prerasli u šok jer liječnici nisu bili sigurni u uzrok stanja, pa ga nisu mogli liječiti. Šok je karakteriziran padom tjelesne temperature i polaganim zatajenjem nečijih organa. Liječnici su to stanje počeli nazivati ”sindromom toksičnog šoka”. Pacijenti su nastavili umirati sve dok liječnici nisu shvatili da je korištenje tampona očito unijelo štetne bakterije u njihov krvotok.
U 1970-ima tamponi nisu bili široko regulirani u Sjedinjenim Državama. Sadržavale su neke štetne komponente poput stakloplastike koje bi mogle uzrokovati sitne ogrebotine i suze koje bi omogućile bakterijama da uđu u krvotok. Osim toga, super-upijajući tamponi su ostavljeni na iznimno dugo vrijeme, u biti djelujući kao mjesto razmnožavanja bakterija koje su potom ušle u krvotok. Kada se shvatio temeljni uzrok sindroma toksičnog šoka, uvedeni su propisi na tržište tampona kako bi se osiguralo da se odgovori na rizik od sindroma toksičnog šoka.
Bilo koja vrsta posjekotine ili rane na tijelu može biti ulazno mjesto za bakterije koje mogu uzrokovati sindrom toksičnog šoka. Zbog toga je iznimno važno redovito prati ruke i čistiti sve posjekotine, uklanjajući bakterije koje bi mogle ući u krvotok. Tampone također treba koristiti oprezno. Idealno bi bilo da ih ne ostavljate dulje od četiri sata, a treba ih izmjenjivati s jastučićima. Bolesnici koji su prije imali stafilokoknu ili streptokoknu infekciju trebali bi u potpunosti izbjegavati tampone. Ako pacijent pokazuje znakove sindroma toksičnog šoka, treba ga odmah odvesti u bolnicu ili liječniku, jer početak šoka može biti brz.
Kada se rano uhvati, sindrom toksičnog šoka može se liječiti agresivnim antibioticima kako bi se uništile bakterije. Liječenje sindroma toksičnog šoka može postati ozbiljnije ako je stanje uznapredovalo; pacijentu može biti potreban tijek liječenja lijekovima i medicinske intervencije za liječenje zatajenja organa, na primjer. U nekim slučajevima može biti potrebna dijaliza u slučaju zatajenja bubrega, što je uzrokovano nakupljanjem toksina u tijelu.