Sindrom ukočene osobe (SPS) je neurološki poremećaj. Čini se da je sličan autoimunoj bolesti. Čini se da ovo rijetko stanje pogađa više žena nego muškaraca, ali ne utječe jako na bilo koju etničku ili rasnu skupinu. Oboljeli obično doživljavaju progresivno pogoršanje simptoma.
Pacijent s sindromom ukočene osobe obično počinje osjećati simptome u srednjim četrdesetima. Ukočenost mišića i ukočenost udova i trupa česti su među ovim pacijentima. Pacijenti mogu utjecati na abnormalno držanje, kao što je izrazito pogrbljeno.
Određeni podražaji mogu izazvati epizodu simptoma. Bolesnici mogu biti posebno osjetljivi na dodir, buku i emocionalni stres. Bilo koji od ovih okidača može rezultirati grčevima mišića, što može dovesti do padova.
Točan uzrok sindroma ukočenosti nije poznat. SPS može biti posljedica toga što mozak ili leđna moždina pogrešno tumače autoimuni odgovor. Također može imati vezu s nekim autoimunim bolestima. Na primjer, pacijenti sa SPS-om također mogu patiti od dijabetesa, vitiliga i bolesti štitnjače. Ovi pacijenti također mogu biti skloniji razvoju epilepsije.
Pacijenti u početku mogu dobiti netočnu dijagnozu. Sindrom ukočene osobe može se pogrešno dijagnosticirati kao multipla skleroza, Parkinsonova bolest ili fibromijalgija. Ponekad se također može pripisati fobijama, anksioznosti ili psihosomatskoj bolesti.
Dijagnoza sindroma ukočenosti obično počinje fizičkim pregledom. Liječnik će procijeniti bolesnikovu anamnezu i simptome. Nakon što su simptomi poznati, liječnik može isključiti druge moguće medicinske uzroke.
Za dijagnozu pomaže i krvni test. Ovi rezultati mogu točno odrediti broj antitijela dekarboksilaze glutaminske kiseline (GAD). Ekstremno visoka razina GAD protutijela može ukazivati na moguću SPS dijagnozu.
Ako krvni test otkrije veliki broj GAD protutijela, sljedeći korak u dijagnostici je elektromiografija (EMG). Ovaj test procjenjuje električnu aktivnost tijela u mišićima. Tipično, kod sindroma ukočene osobe, EMG će otkriti aktivnost niske frekvencije.
Postoji nekoliko mogućih tretmana za sindrom ukočene osobe, no lijek još nije poznat. Za kontrolu mišićnih grčeva i ukočenosti, liječnik može propisati lijekove protiv grčeva. Lijekovi kao što su benzodiazepini mogu pomoći u brzoj kontroli simptoma. Bolesnici koji uzimaju ove lijekove trebaju paziti da pažljivo slijede svoj režim uzimanja lijekova. Ako pacijent prestane s uzimanjem lijeka, može doživjeti silnu ukočenost mišića, što može dovesti do fatalnih respiratornih problema.
Drugi mogući tretmani za sindrom ukočene osobe uključuju fizikalnu terapiju i bihejvioralnu terapiju. Pacijent također može pronaći olakšanje uz terapiju imunosupresivima, poput terapije lijekovima koja se zove intravenski imunoglobulin (IVIg) liječenje. Bolesnike treba informirati o svim mogućim mogućnostima liječenja. Osim toga, pacijenti bi trebali nositi liječničku narukvicu za upozorenje u slučaju nužde.