Sinkopiranje je glazbeni proces koji uključuje dodavanje neočekivanog elementa osnovnom ritmu glazbene skladbe. U osnovi, umjetnost sinkopiranja zahtijeva razvoj linije ritma koja se svira izvan glavne ritmove, stvarajući efekt koji slušatelju pruža osjećaj uživanja u ritmu unutar takta. Ponekad sinkopiranje dodaje više taktova, dok u drugim slučajevima odgađa ili mijenja osjećaj određenog takta u liniji ritma.
Ovaj jedinstveni i privlačni proces temelji se na ideji promjene naglaska na taktovima ili notama korištenim u kompoziciji. U većini glazbenih kreacija, opći takt u taktu 4/4 zahtijevat će da se naglasak stavi na prvi i treći takt u taktu. Kod sinkopacije, međutim, naglasak je stavljen na drugi i četvrti takt. Ovaj pristup bitno ne mijenja osnovni ritam, ali mijenja konačni zvuk skladbe.
U drugim situacijama, sinkopiranje može dodati preklapanje postojećem taktu dodavanjem sekundarne linije takta. Ovim pristupom, sekundarna beat linija ispunjava male praznine između taktova glavne linije, proizvodeći zvuk koji može biti agresivniji i proizvoditi izazovniji ritam koji može biti idealan za ples.
Sinkopa se nalazi u mnogim vrstama glazbe, pri čemu jazz sadrži najviše primjera primjene ove vrste glazbene tehnike. Međutim, kontinuirana mješavina glazbenih stilova znači da mnogi različiti oblici glazbe danas uključuju sinkopiranje. Pristup se može pronaći u country glazbi, rock and rollu, new age skladbama i nekim skladbama klasične glazbe.
Sinkopirani taktovi mogu biti dio izvorne kompozicije ili se mogu dodati blagim preusmjeravanjem glavnog takta glazbenog djela. Moderne izvedbe tradicionalnih klasika iz žanrova bluesa, countryja i rock and rolla ažuriraju se i dobivaju svježu prezentaciju dodavanjem sinkopa u aranžman.