Sinkronizirana kardioverzija je točno tempirano uvođenje električne struje u srce kako bi se vratio normalan srčani ritam. Kardioverzija se u biti odnosi na pretvaranje srca natrag u sinusni ritam, a sinkronizirana se odnosi na način na koji je ovaj postupak tempiran tijekom otkucaja srca. Postoje i drugi oblici kardioverzije, kao što je korištenje lijekova za vraćanje normalnog srčanog ritma. Ovaj tretman također treba razlikovati od defibrilacije, jer troši mnogo manje električne energije.
Farmaceutska ili sinkronizirana kardioverzija glavni su tretmani za stanja poput fibrilacije atrija ili treperenja. Prednost korištenja električne energije je u tome što se izbjegavaju nuspojave mnogih lijekova protiv aritmije. Također, jedan postupak može biti brz tretman za određene aritmije, iako možda neće imati trajne rezultate.
S druge strane, primanje strujnog udara u prsa je bolno. Većina pacijenata koji imaju sinkroniziranu kardioverziju tijekom nje moraju biti anestezirani kako bi se smanjila bol. Nisu svi srčani bolesnici kandidati za sedaciju. Osim toga, oni koji se podvrgnu ovom zahvatu mogu biti izloženi riziku od razvoja krvnih ugrušaka u ventrikulima, pa često moraju ili koristiti antikoagulans oko mjesec dana prije zahvata ili istovremeno s njim napraviti transezofagealni ehokardiogram kako bi potražili stvaranje krvnih ugrušaka, koji bi, ako se ne riješe, mogli uzrokovati srčani ili moždani udar.
Osim ovih rizika, ovaj medicinski postupak ima dugu povijest upotrebe i dorađen je novijom, preciznijom opremom za praćenje. U mnogim slučajevima, elektrokardiogram (EKG) prati pacijenta i povezan je izravno s lopaticama koje će isporučiti šok. Ovi uređaji signaliziraju liječniku, obično elektrofiziologu, koji izvodi postupak kada točno treba isporučiti struju. Kontinuirano praćenje EKG-a pokazuje je li postignut sinusni ritam.
Razinu rizika u podvrgavanju sinkroniziranoj kardioverziji treba usporediti s ishodom. Samo oko 20% ljudi nastavlja imati normalan sinusni ritam unutar godinu dana nakon zahvata, a nije neobično da pacijenti trebaju više od jedne električne kardioverzije. Bolesnicima će i dalje biti potrebni lijekovi protiv aritmije kako bi se spriječile buduće aritmije.
Neki pacijenti nisu dobri kandidati za ovaj zahvat. Ima tendenciju da djeluje manje učinkovito ako ljudi imaju dugotrajne probleme s aritmijom ili ako imaju druge probleme sa srcem kao što su bolesni zalisci ili povećano srce. Ljudi s ventrikularnim aritmijama također možda neće dobro reagirati na sinkroniziranu kardioverziju. Pacijenti bi trebali razgovarati s elektrofiziologom o svom stanju i mogućnostima kako bi utvrdili je li ovaj oblik kardioverzije ili neki drugi tretman najbolji izbor.