Sinovijalna tekućina je materijal sličan tekućini koji je prisutan u mnogim zglobovima tijela. Služi za podmazivanje i hranjenje određenih dijelova zgloba. Zglobovi u kojima je prisutna ova vrsta tekućine poznati su kao sinovijalni zglobovi, a oni između ostalih uključuju zglobove lakta, koljena, ramena i kuka.
Sinovijalna tekućina ima gustu konzistenciju, nešto poput jaja. Nije kao većina drugih tekućina prisutnih u tijelu i drugdje, dijelom zato što ne teče poput tekućine. Možda je točnije misliti o ovoj tekućini kao o vrsti vezivnog tkiva, zbog njezina sastava i zbog posla koji obavlja.
Svaki sinovijalni zglob u tijelu donekle je poput vlastitog organa, s potrebama i prehrambenim zahtjevima koji se razlikuju od ostalih dijelova kostiju. Sinovijalna tekućina obavlja određene mehaničke funkcije, kao što je amortizacija zglobova i olakšavanje kostima i hrskavicama da se kreću jedna pored druge. Također ima zadatak da dovede kisik i druge hranjive tvari u hrskavicu i druga područja zgloba. Osim što osigurava hranjive tvari, također uklanja ugljični dioksid i druge otpadne produkte iz hrskavice, te ih vraća u krvotok kako bi se uklonili iz tijela.
Kako bi se sinovijalna tekućina zadržala na istom mjestu oko zgloba, ona se nalazi unutar sinovijalne membrane. Način na koji je tekućina sadržana u zglobu može biti odgovoran za fenomen koji je većini nas prilično poznat, a to je “pucanje” zglobova. Kada netko proizvede zvuk pucanja ili pucanja iz jednog od sinovijalnih zglobova, bilo namjerno ili ne, popularno se smatra da u tome igra ulogu sinovijalne tekućine. Kada se dvije kosti zgloba povuku jedna od druge, sinovijalna membrana se širi, ali volumen tekućine ne. Kako bi se popunio prazan prostor, izvlače se plinovi otopljeni u tekućini, a kada popune ovaj novi prazan prostor, čuje se zvuk pucanja.
U području medicine uobičajeno je vaditi uzorak sinovijalne tekućine za testiranje. Postoje različiti parametri i atributi koji se analiziraju u takvom testu, kao što su boja, bistrina i broj bijelih krvnih stanica. Promatranje i ispitivanje ove tekućine može pomoći u dijagnozi desetaka različitih bolesti, od reumatske groznice do skorbuta. Tekućina se dobiva umetanjem igle štrcaljke u područje zgloba gdje se nalazi tekućina i izvlačenjem male količine u štrcaljku. Igle koje se koriste u ovom zahvatu mogu biti nešto velike, pa se područje obično prethodno anestezira.