Široki znak je računalni znak čija je veličina veća od standardne 8-bitne mjere. Znakovi u kompjutorskom skupu kao što je Univerzalni skup znakova (USC) ilustriraju izvrstan primjer širokih znakova, budući da se USC može kodirati u 16-bitnim ili 32-bitnim formatima. To se razlikuje od starijih, standardiziranih skupova znakova kao što je američki standardni kod za razmjenu informacija (ASCII), koji koristi znakove ne više od 7 bita. Prednost kodiranja skupova znakova u širokim znakovima je u tome što omogućuje više prostora za disanje kada dođe vrijeme za dodavanje dodatnih i složenih simbola u skup, dajući dizajnerima likova širi raspon slobode. Nedostaci su u obliku dodatne potrošnje memorije, budući da široki skupovi znakova koriste više memorije sustava dok su aktivni na računalu.
Skupovi znakova moraju biti prilagođeni za rad s određenim operativnim sustavima, a široki znakovi se ne razlikuju. Za operacijske sustave Windows® – i 32-bitne i 64-bitne verzije – široki skupovi znakova moraju biti prilagođeni kako bi se uklopili u 16-bitni okvir, nudeći dvostruko veći kapacitet pohrane za svaki znak u usporedbi sa “standardnim” 8-bitnim skupom. Unix®, s druge strane, zahtijeva široke znakove kako bi se uklopili u 32-bitni okvir, nudeći četiri puta veći kapacitet od osnovnog skupa znakova.
Najveća prednost širokih skupova znakova je ta što omogućuju nestandardne simbole i veću svestranost uključivanja različitih jezika unutar svojih sučelja. Na primjer, široki skupovi znakova mogu uključivati standardnu englesku abecedu, zajedno s jezicima kao što su ćirilica i grčki u isto vrijeme. To znači da se jedan skup širokih znakova može primijeniti na pojedince koji obuhvaćaju više zemalja, za razliku od zahtjeva jedinstvenog neširokog skupa znakova za svaku pojedinu jezičnu regiju.
Iako su korisni za standardizaciju verzija softvera u različitim jezičnim regijama, skupovi širokih znakova imaju svoju cijenu. Ta cijena je dodatni trošak u režiji memorije. Dok 16-bitni skup znakova nudi dvostruko veći kapacitet od standardnog 8-bitnog skupa, također troši dvostruko više memorije. Isto vrijedi i za 32-bitne skupove znakova, koji gutaju značajno četiri puta više memorije od konvencionalnih skupova znakova.
Iz računalne i statističke perspektive, ovo je značajan “trošak” za memoriju. U praktičnoj primjeni, međutim, trošak nije tako velik kao što se čini. Moderna računala često sadrže četiri ili više gigabajta memorije sustava, što čini pohranu čak i velikog 32-bitnog skupa znakova prilično zanemarivim u praksi. Samo će računala s najvećom opterećenošću ili nedovoljno snagom primijetiti značajan pad performansi korištenjem skupova širokih znakova.