Sisanje palca je prirodno ponašanje koje se može vidjeti kod većine beba. To je rezultat normalnog nagona koji tjera novorođenčad da sišu kako bi dobili mlijeko iz majčinih grudi. Zapravo, nije neuobičajeno da sisanje palca počne u maternici. Neke bebe to rade samo povremeno i prestanu u ranoj dobi, dok druge nastavljaju u ranom djetinjstvu. Sisanje palca kod odraslih je rjeđe, a obično se događa jer se prirodna navika nikada nije prekinula.
Razlozi sisanja palca kod odraslih su različiti, ali većina to čini jednostavno iz navike. Budući da kao djeca nisu prestali, ponašanje se s vremenom sve više ukorijenilo. Ove osobe imaju tendenciju izvijestiti da imaju snažan osjećaj smirenosti i umirujuće djelovanje od sisanja palčeva. Često se koristi kao mehanizam za suočavanje sa stresom, koji se češće javlja u teškim životnim razdobljima. Mogu ga koristiti i kao neku vrstu prirodnog pomagala za spavanje. Kao i druge slične navike, mogu ga potaknuti određena mjesta ili stvari. Mali postotak sisanja palca kod odraslih povezan je s posljedicama ozbiljne psihijatrijske bolesti.
Ne postoje ozbiljni medicinski problemi povezani sa sisanjem palca dok dijete ne navrši šest do osam godina. Tada se počinju pojavljivati trajni zubi. Navika potencijalno može dovesti do dentalnih malformacija kao što su križni zagriz ili zubni zubi, a ti problemi mogu varirati od blagih do vrlo ozbiljnih. Međutim, mnogi ljudi koji nastavljaju sisati svoje palčeve u odrasloj dobi nemaju nikakvih povezanih zubnih problema. Hoće li se pojaviti ovisi o tome koliki je pritisak na zube tijekom sisanja, kao i koliko dugo i koliko često se to radi. Također postoji povećan rizik od bolesti povezan sa sisanjem palca, osim ako se ruke često peru.
Općenito, društvo gleda na sisanje palca kao na maloljetno ili nezrelo. Ova stigma uzrokuje većinu odraslih koji se bave sisanjem palca da to ograniče na vrijeme kada su sami ili s ljudima kojima vjeruju. Obično počinju skrivati svoje ponašanje u kasnom djetinjstvu, zbog društvenog pritiska u obliku nagovaranja ili ismijavanja od strane roditelja i druge djece. Međutim, većina ljudi koji ovu naviku nastave i u djetinjstvu ne doživljavaju nikakve negativne učinke osim moguće neugodnosti. Sisanje palca kod odraslih obično nije povezano s razinom zrelosti pojedinca i stupnjem uspjeha u životu.
Budući da im daje pozitivan osjećaj i obično se to može učiniti u privatnosti, mnogi pojedinci nemaju želju prestati sisati palac. Međutim, drugi ipak odluče prestati, ponekad zato što smatraju da im takvo ponašanje umanjuje samopoštovanje. Kognitivna bihevioralna terapija i poseban stomatološki uređaj mogu pomoći onima koji imaju problema da je odustanu. Ako je sisanje palca povezano s temeljnim problemima anksioznosti, mogu se propisati psihijatrijski lijekovi.