Sistemski pristup je transdisciplinarna metoda promatranja skupine povezanih elemenata kao cjeline. Sistemski pristup vuče korijene iz 1940-ih u studijama matematičara, fizičara i inženjera. Ti su mislioci počeli shvaćati da se mnoge stvari, od računala preko bakterija do ribnjaka, mogu proučavati kao sustavi, ili redovito međusobno povezane grupe predmeta koje čine jedinstvene cjeline.
Austrijski biolog Ludwig von Bertalanffy odlučio je kombinirati ideje iz sistemskog mišljenja i biologije u univerzalnu teoriju živih sustava. Njegov je model poznat kao Opća teorija sustava. Bertalanffy je izjavio da sustav može biti fizički, biološki, psihološki, sociološki ili čak simbolički. Također je naveo da je svaki sustav podsustav većeg sustava, te da svaki sustav sadrži podsustave.
Jedna od najpoznatijih ideja u sustavnom pristupu je da sustavi koriste i pozitivnu i negativnu povratnu spregu za održavanje homeostaze, s homeostazom definiranom kao stabilno stanje ravnoteže. Negativna povratna informacija ukazuje da sustav skreće s kursa i signalizira sustavu da se sam ispravi. Pozitivne povratne informacije potvrđuju da je sustav na pravom putu.
Uobičajeni primjer povratne petlje je sustav kućnog hlađenja. Ako je termostat postavljen na određenu temperaturu, ta temperatura je homeostaza. Kada se zrak u kući zagrije, termostat daje negativnu povratnu informaciju, što pokreće klima uređaj. Ako je temperatura ispravna, termostat daje pozitivnu povratnu informaciju i nije potrebno ništa poduzeti.
Sustavni pristup koristi se u mnogim područjima, uključujući biologiju, fiziku, inženjerstvo, dizajn softvera, sociologiju i obiteljsku terapiju. Ideje sistemskog pristupa dovoljno su univerzalne da se mogu primijeniti na gotovo svaku situaciju. Sistemski mislioci pristupaju rješavanju problema iz široke perspektive, pokušavajući sagledati sve relevantne sustave i podsustave. Prepoznajući da je razmatranje svih relevantnih informacija idealno, ali nije ljudsko moguće, teoretičari sustava uveli su koncept kritike granica, ideju da se odlučivanje uvijek temelji na tome koje se činjenice i ideje smatraju relevantnim, a koje se smatraju nevažnim.
Sustavni pristup koristi se u mnogim područjima studija, ali je također inspirirao neka određena područja. Sinergetika i futurologija su transdisciplinarna područja studija temeljena na sustavnom pristupu. Sinergetika se usredotočuje na principe samoorganizacije unutar sustava. Futurolozi nastoje razumjeti budućnost — koji će se trendovi nastaviti, koji će završiti i koji će novi trendovi započeti. Obje discipline, zbog svojih korijena u sustavnom pristupu, proučavaju širok raspon fenomena.