Šum u srcu je dodatni zvuk koji se javlja između otkucaja srca i općenito se može otkriti stetoskopom. Šumovi se dijele na dijastoličke, sistoličke i kontinuirane, ovisno o tome kada se javljaju u ciklusu otkucaja srca. Sistolički šum nastaje kada se mišići skupljaju, gurajući krv iz srca. Počinje prije ili tijekom prvog zvuka otkucaja srca i završava prije ili tijekom drugog zvuka.
Većina šumova na srcu je nedužna i mnoga djeca imaju dijagnozu šumova u nekom trenutku u životu. Šumove također mogu uzrokovati čimbenici kao što su visoki krvni tlak, anemija, trudnoća, groznica i pretjerano aktivna štitnjača. Većina tih šumova nestaje sam od sebe, a čak i ako ostanu, ne zahtijevaju nikakvo liječenje.
Sistolički šum na srcu može biti nedužan ili abnormalan. Rutinski pregled stetoskopom obično može otkriti razliku. Kada je šum prisutan, liječnik će provjeriti duljinu šuma, kada i gdje se javlja te ima li visok, srednji ili niski ton. Također će vidjeti može li se zvuk čuti u vratu i leđima te u prsima te utječe li promjena položaja pacijenta na šum. Ispit će također uključivati izradu anamneze bolesnika i traženje bilo kakvih dodatnih znakova srčanih bolesti, kao što su plavetnilo kože, otežano disanje, vrtoglavica i nesvjestica.
Ako se čini da je prisutan abnormalni šum, pacijent će općenito biti upućen kardiologu. Dodatni testovi, kao što su elektrokardiogram (EKG) i ehokardiografija, koriste se kako bi se potvrdila početna dijagnoza i utvrdilo što uzrokuje šum. EKG bilježi električnu aktivnost srca i pokazuje brzinu i ritam otkucaja srca. Ehokardiografija koristi zvučne valove za stvaranje slike srca koja otkriva kako zalisci i komore rade. Liječenje abnormalnog šuma obično ne uključuje liječenje samog šuma, već temeljnog fizičkog uzroka.
Liječnik će ocjenjivati šum na skali od jedan do šest, ovisno o razini buke. Šum 1/6 je slab, dok je šum 6/6 vrlo glasan. Sistolički srčani šum klasificira se kao ejekcijski šum, koji dolazi iz zalistaka i okolnih struktura, ili regurgitacijski šum koji se javlja kada krv teče iz komore visokog tlaka u komoru niskog tlaka srca.
Sistolički šum na srcu može se dalje klasificirati kao funkcionalni ili organski. Funkcionalni šum se nalazi u srcu bez abnormalnosti i općenito je nevin. Funkcionalni šumovi koji su uzrokovani tjelesnim stanjima kao što su anemija, trudnoća, poremećaji štitnjače ili visoki krvni tlak obično nestaju nakon što se zdravstveni problem riješi. Organski sistolički šum na srcu rezultat je strukturnih defekata u srcu ili velikim žilama. Abnormalni srčani šumovi u djece općenito su povezani s prirođenom srčanom manom; u odraslih obično su uzrokovane problemima srčanih zalistaka povezanih s dobi, infekcijom ili bolešću.