Također poznata kao situacijska etika, situacijska etika je teorija koja se temelji na religiji u vezi s primjenom etičkih načela na različite situacije. Izvorno osmišljen od strane Josepha Fletchera tijekom 1960-ih, pristup je nastojao kvalificirati etičke odgovore na način koji je omogućio naredbu koja se nalazi u kršćanskom Novom zavjetu da se svi ljudi vole da nadmaši sve druge moralne imperative kada je prisutna očita kontradikcija. Fletcher, biskupski svećenik, definirao je ljubav u terminima grčke riječi “agape” i koristio doslovne prijevode bezuvjetne, apsolutne i univerzalne kao osnovu za vrstu ljubavi koja se mora primijeniti na sve aspekte ljudske interakcije.
Kršćanska etička teorija koju je formulirao i promovirao Fletcher imala je za cilj odmaknuti se od legalističkih i antinomskih pristupa koji su se nalazili u mnogim različitim kršćanskim tradicijama. Situacijska etika nadišla je paletu legalističkih primjena zapovijedi i zakona koji se nalaze unutar povijesnog kršćanskog kanona, napominjući da, iako postoji mnogo dobra unutar zakona, oni se ne mogu nužno pozabaviti svakom mogućom varijacijom lanca događaja. Na primjer, dok kršćanski kanon sadrži mnoge naredbe koje osuđuju ubojstvo drugog ljudskog bića, situacijska etika mogla bi se primijeniti kada se ubojstvo događa radi samoobrane ili sprječavanja nanošenja štete voljenima.
Situacijska etika također se razlikuje od antinomskog pristupa etici. Uz antinomsku etiku, postoji malo ili nimalo priznavanja već postojećih zakona koji bi služili kao osnova za donošenje etičkih odluka. Umjesto toga, svaka se situacija mora razmatrati neovisno o primjeni etike koja se dogodila na slične situacije u prošlosti. Situacijska etika, nasuprot tome, priznaje postojanje osnovnih zakona koji daju okvir za donošenje vrijednosnih sudova tijekom djelovanja koje treba poduzeti, ublaženo zlatnim pravilom kršćanstva.
Do određenog stupnja, može se tvrditi da situacijska etika predstavlja sredinu između krajnosti legalističkih i antinomskih izraza etike. Za razliku od legalističke primjene moralnih kodeksa, situacijska etika dopušta mogućnost da određena situacija može zahtijevati odgovor koji nije dobro definiran postojećim zakonima ili zapovijedima. Istodobno, osigurava veću koheziju i strukturu u procesu definiranja i razvoja etičkog kodeksa, budući da postoje zapovijedi i zakoni koji pomažu u formiranju temelja za određivanje najboljeg odgovora za danu situaciju.
Koncept situacijske etike utjecao je na mnoge kršćanske denominacije, jer zbog tog pristupa potrebno je ne oslanjati se na tradiciju ili doslovne riječi u kanonu Svetog pisma kako bi se pružio precizan odgovor na suvremeni život. Umjesto toga, motivira pojedince da razumiju zakone i zapovijedi u kontekstu i povijesnom okruženju odakle su proizašli te da odrede do kojeg stupnja mogu biti usklađeni s Isusovom zapovijedi da voli sve ljude.