Školska fobija ili didaskaleinofobija je vrsta fobije u kojoj se ljudi boje ići u školu. Ovo se stanje najčešće javlja kod djece, klasično u dobi od osam do 13 godina, i može biti vrlo iscrpljujuće, pogotovo ako se dopusti da napreduje. Za upravljanje školskom fobijom može se koristiti širok raspon tehnika. Djeci s ovim stanjem obično je korisno posjetiti psihoterapijskog stručnjaka koji može pomoći djetetu i pružiti pomoć kako bi pomogao roditeljima i školskim službenicima da podrže dijete.
Ova uobičajena fobija povezana je s raznim uzrocima. Često se pripisuje separacijskoj tjeskobi, ali je također može izazvati mnogo različitih vrsta stresa. Dijete koje se nedavno preselilo, pretrpjelo gubitak ili je prošlo kroz razvod može razviti školsku fobiju, a fobije se također mogu razviti kao odgovor na zlostavljanje, nedijagnosticirane teškoće u učenju, percepciju lošeg uspjeha u školi ili određeni stil poučavanja. Razumijevanje uzroka školske fobije važan je korak u pružanju liječenja.
Dijete sa školskom fobijom obično odbija ići u školu ili ekstravagantno protestira. On ili ona se mogu fizički razboljeti kada mu se naredi u školu ili lažirati simptome bolesti kako bi izbjegao odlazak. Kada dijete dođe u školu, može pobjeći umjesto da ide u razred, a dijete može razviti probleme u ponašanju u razredu i na igralištu. Kada se razgovara o školi, dijete može postati mrzovoljno, uznemireno, ljutito ili agresivno.
Čim se posumnja na školsku fobiju, roditelji bi trebali poduzeti mjere kako bi je riješili. Kao i druge fobije, školska fobija postaje sve izraženija što se duže ne liječi i može ometati djetetov uspjeh u školi. Liječenje može uključivati psihoterapiju, kao i prilagodbe kod kuće i u učionici. Ako je zlostavljanje uzrok, na primjer, riješit će se situacija zlostavljanja. Član školskog osoblja također bi mogao smisliti susret s djetetom na vratima i otpratiti ga do razreda, te pružiti podršku djetetu tijekom cijelog školskog dana kako bi se dijete osjećalo kao prijateljski raspoložena odrasla osoba.
Promjene kod kuće mogu uključivati jezik podrške od strane roditelja, zajedno s podrškom kao što je pomoć oko domaće zadaće. Ako se dijete osjeća neadekvatno, roditelji ga mogu potaknuti da istraži područje interesa i postigne stručnost kako bi se ono moglo osjećati dobro u vezi s nečim. Roditelji bi također mogli razgovarati sa svojom djecom o vlastitim strahovima od škole i o tome kako su ih preboljeli te o vlastitom uživanju u školi i aktivnostima sličnim školi. Čitanje djeci i sudjelovanje u strukturiranim aktivnostima kod kuće također mogu pomoći u otklanjanju školske fobije.