Školska psihologija je disciplina koja objedinjuje elemente kliničke psihologije i obrazovne psihologije u svrhu pomoći učenicima da prevladaju probleme u ponašanju i poteškoće u učenju koje ometaju obrazovni proces. Stručnjaci ove psihologije obično su zaposleni u školama K-12 u SAD-u i u ekvivalentnim obrazovnim sustavima u drugim zemljama i obično se nazivaju školskim psiholozima ili školskim savjetnicima. Školska psihologija je područje koje se širi jer se sve veći broj učenika suočava s problemima u školi. Stručnjaci su također uključeni u intervencije u kriznim situacijama i napore u prevenciji nasilja te rade s drugim školskim osobljem kako bi stvorili pozitivno okruženje za učenje.
Primarna svrha specijalnosti školske psihologije je pomoći djeci u obrazovnom okruženju da uspiju akademski, emocionalno i društveno. Jedan od načina na koji se to provodi je dijagnosticiranje i liječenje problema u ponašanju i poteškoća u učenju, pomažući studentima da prevladaju te prepreke akademskom uspjehu. Drugi aspekt školske psihologije uključuje savjetovanje učenika s emocionalnim poteškoćama i pomaganje im u procesuiranju svojih osjećaja bez uplitanja u društveno ili akademsko funkcioniranje. U većini okruženja, ova specijalnost uključuje pomaganje studentima u rješavanju problema socijalizacije i pomaganje im da nauče kako se snalaziti u teškim društvenim situacijama kao što su izdržavanje pritiska vršnjaka ili suočavanje s nasilničkim ponašanjem.
Stručnjaci u području školske psihologije obično se nazivaju školskim psiholozima, savjetnicima ili socijalnim radnicima. Minimalno obrazovanje potrebno za ulazak u struku je specijalistička diploma za koju je potrebno najmanje 60 kreditnih sati na diplomskoj razini kao i pripravnički staž koji traje otprilike devet mjeseci. Za zapošljavanje u većini škola obično je potrebna potvrda odgovarajućeg regionalnog ili lokalnog tijela. Većina školskih psihologa radi u K-12 školama gdje ispunjavaju vitalnu ulogu s važnim odgovornostima. Područje školske psihologije se širi zbog raznih čimbenika, a disciplina sada uključuje mnogo više od obrazovnog testiranja.
Važan doprinos školskih psihologa obrazovnom okruženju dobiva sve veće priznanje. Sve veći broj učenika ima probleme koji utječu na njihovo učenje, što uzrokuje povećanu potrebu za školskom psihologijom. Učenici s tjelesnim i emocionalnim problemima, kao i oni s teškoćama u učenju, često su uključeni i često im je potrebna podrška školskog psihologa kako bi ispunili akademske ciljeve. S porastom nasilja u školama na mnogim mjestima, odjel za školsku psihologiju često pruža vitalne usluge intervencije u kriznim situacijama i predvodi napore za prevenciju nasilja. U mnogim slučajevima škole nastoje zadovoljiti potrebe koje su prije bile u domeni roditelja, a svo osoblje, uključujući psihologe, uključeno je u stvaranje poticajnog okruženja za učenike.