Skopofobija je tehnički naziv za psihološki problem kada se osoba boji drugih ljudi koji je gledaju u nju. To može biti simptom ozbiljne psihijatrijske bolesti, kao što je shizofrenija, ili jednostavno može biti izraz intenzivne sramežljivosti. Tipično, skopofobija se može liječiti psihološkim tehnikama.
scopo dio riječi scopophobia potječe od grčke riječi za “pogledati” ili “pregledati”, a dio riječi phobia znači “strah” na grčkom. Ljudi koji postaju pod stresom kada ih drugi ljudi gledaju imaju ovo stanje. Društvena anksioznost, ili jednostavna ekstremna sramežljivost, drugi su pojmovi koji su možda poznatiji u svakodnevnom jeziku.
Simptomi su raznoliki i drugima mogu, ali i ne moraju biti uočljivi. Osoba može doživjeti neugodne osjećaje kao što su strah, strah ili panika. Fizički simptomi mogu uključivati drhtanje, rumenilo lica ili mucanje. U svojoj srži, problem proizlazi iz snažne reakcije na provjeru drugih, a ta reakcija straha obično nije potrebna. Kada socijalna fobija razvije manje stresan pristup društvenim situacijama, socijalna fobija nestaje.
Svakodnevne situacije, kao i posebno stresne prilike poput javnog govora mogu izazvati simptome skopofobije. Socijalna fobija, koja je blagi oblik skopofobije, pogađa značajan postotak ljudi, osobito u tinejdžerskim godinama. Mnogi ljudi izrastaju iz ove osakaćene samosvijesti, straha od neuspjeha i neugodnosti koji karakterizira intenzivnu sramežljivost.
Terapeuti iz područja psihologije i psihijatri su dva dijela društva koji u svom radu koriste izraz skopofobija. U slučaju psihijatara, prisutnost intenzivne socijalne anksioznosti i abnormalne reakcije na normalne društvene situacije mogu biti jedan od simptoma temeljnog problema. Jedan primjer ozbiljne psihijatrijske bolesti koja može imati skopofobiju kao simptom je shizofrenija.
Psiholozi i drugi stručnjaci iz područja psihologije, poput hipnoterapeuta, također prepoznaju skopofobiju kao stanje, i to možda nije simptom neke druge bolesti, već problem koji se može izravno riješiti. Osobe koje su izrazito sramežljive i brinu o društvenim situacijama mogle bi razviti opušteniji stav prema pozornosti drugih ljudi kroz psihološke terapije. Dostupni tretmani uključuju kognitivnu bihevioralnu terapiju i tretmane koji izlažu osobu situacijama koje bi obično izbjegavala kako bi potaknula nestresne reakcije. Lijek koji privremeno ublažava anksioznost je druga opcija.