Ujednačeni lokator resursa (URL) je niz teksta koji korisnicima računala omogućuje prepoznavanje i otvaranje datoteke, obično s udaljene lokacije. Iako postoji nekoliko naziva shema koje se koriste za identifikaciju vrsta prijenosa datoteka, najčešća konvencija imenovanja za URL-ove je Hypertext Transfer Protocol (HTTP). Korištenje ovog protokola omogućuje korisniku preuzimanje web stranica, videa i drugog internetskog sadržaja. Neki URL-ovi mogu biti prilično dugi, pa su programeri razvili nekoliko metoda skraćivanja URL-ova kako bi stvorili veze koje koriste znatno manje znakova. Ove skraćene URL-ove puno je lakše koristiti prilikom tipkanja e-pošte, postova na forumu i blogova.
Od početka interneta, programeri su se morali boriti sa sustavom koji se koristi za definiranje lokacija datoteka unutar mreže. Rani URL sustav koristio je nekoliko naziva shema kako bi omogućio web preglednicima da lociraju i preuzmu sadržaj. Kako je internetski razvoj napredovao, HTTP i World Wide Web sustavi postali su dominantni protokoli za isporuku podataka krajnjem korisniku. Ovi protokoli dopuštali su koderima jezika za označavanje hiperteksta (HTML) da definiraju internetske domene, kao i početne i podstranice unutar tih domena. Duga duljina nekih URL adresa dovela je do pravopisnih i drugih pogrešaka te je natjerala programere da razviju bolje metode za korisnike da pronađu datoteke.
Skraćivanje URL-a postalo je jedna od popularnijih metoda za prevođenje vrlo dugih web adresa u mnogo kraće tekstualne nizove. To se obično postiže tako da korisnik kopira i zalijepi dugi URL u web-baziranu aplikaciju koja zatim stvara kratku, jedinstvenu vezu. Ova će veza zatim preusmjeriti korisnike na izvorni, duži URL. Osim pružanja kraće veze, ova metoda također omogućuje korisnicima da dijele veze dok prikrivaju stvarnu adresu odredišta.
Skraćivanje URL-a pokazalo se korisnim za korisnike koji sastavljaju e-poštu ili blogove, jer omogućuje piscima da uključe veze na podstranice sa kompliciranim adresama bez zatrpavanja tekstualnog dokumenta dugim URL-om. To čitateljima olakšava kopiranje i lijepljenje skraćenog URL-a u vlastiti web-preglednik ili njegovo upisivanje. Ova je metoda od vitalnog značaja za mikro-blogere i korisnike tekstualnih poruka koji mogu biti ograničeni na 140 znakova u kojima mogu prenijeti svoj sadržaj.
Neke aplikacije za skraćivanje URL-ova oslanjaju se na domene najviše razine koda zemlje za generiranje jedinstvenih URL-ova, što rezultira usmjeravanjem prometa kroz dotičnu zemlju. Iako ovo ima neke prednosti, također može rezultirati filtriranjem ili blokiranjem sadržaja, ovisno o zakonima i propisima zemlje koja ima domenu. Ova metoda također može dovesti do neispravnih veza u budućnosti ako tvrtka za skraćivanje URL-ova izgubi ugovor sa zemljom domaćinom ili prestane s poslovanjem.