Skrbnik zajedničkog fonda je financijska institucija koja djeluje kao treća strana za uzajamni fond, držeći imovinu u vlasništvu fonda. Skrbnici zajedničkih fondova mogu imati niz dužnosti osim zaštite imovine, kao što je djelovanje kao agenti za prijenos sredstava kojima služe. Korištenje treće strane za držanje vrijednosnih papira smatra se važnim za sigurnost i sigurnost te je osmišljeno kako bi se ograničile mogućnosti prijevare i upitnih financijskih aktivnosti od strane upravitelja fondova.
Također poznat kao korporacija za uzajamne fondove, skrbnik zajedničkog fonda može biti banka ili bilo koja druga vrsta financijske institucije, sve dok je suglasna poštivati financijske propise. Mnoge zemlje imaju regulatorni okvir koji definira uzajamne fondove i opisuje osnovne poslovne prakse koje je potrebno slijediti. Nepoštivanje ovih propisa može rezultirati kaznama za uzajamni fond, uključujući novčane kazne, osobito ako klijenti fonda pretrpe financijsku štetu.
Skrbnik zajedničkog fonda čuva imovinu povezanu s fondom zajedno s evidencijom koja se odnosi na imovinu. Ove informacije su dostupne za inspekciju u interesu transparentnosti, a skrbnici su dužni držati imovinu zajedničkih fondova odvojeno od drugih vrsta imovine s kojom mogu rukovati, uključujući imovinu koja se drži u ime članova odbora ili upravljačkog tima zajedničkog fonda. U slučaju prijenosa imovine, skrbnik može surađivati s agentom za prijenos ili djelovati kao agent za prijenos za provedbu posla.
Zadržavanjem fizičke imovine u slučaju skrbnika zajedničkog fonda i prepuštanjem upravljanja zasebnom upravitelju zajedničkog fonda, financijski regulatori nastoje ograničiti šanse za prijevaru. Upravitelji fondova ne mogu raditi stvari poput prijenosa imovine bez pristanka, a ljudi koji rukuju imovinom ne mogu kupiti imovinu bez prethodnog dogovora. Nadalje, ako se uprava fonda raspusti, imovina je i dalje sigurna i čuva se od strane skrbnika zajedničkog fonda za članove fonda. Ova dva odvojena subjekta međusobno djeluju kao provjera i ravnoteža radi sigurnosti ulagača.
Kada ljudi ulažu u investicijske fondove, trebali bi dobiti informacije o tome kako i gdje se njihova ulaganja primjenjuju, tko je zadužen za čuvanje imovine i tko je odgovoran za upravljanje fondom. Preporučljivo je čuvati sve objave koje se odnose na investicijske fondove i druga ulaganja na sigurnom mjestu, u slučaju problema. Budući da klijenti zajedničkih fondova kupuju udjele u fondu, a ne stvarne vrijednosne papire, također je ključno voditi evidenciju o iznosu novca uloženog u fond i provjeravati te zapise u odnosu na izjave o otkrivanju kako bi potvrdili da su točni.