Slab glagol je obično pomoćni glagol koji se koristi zajedno s glavnim glagolom što rezultira rečenicom koja se čini slabom ili pasivnom. Ova vrsta glagola često se koristi u rečenicama koje imaju pasiv, iako pomoćni glagoli mogu biti učinkovitiji u nekim slučajevima i obično se koriste sami. Slabi glagoli koji se najčešće koriste su različiti oblici “biti” i “imati”. Slab glagol se također može odnositi na redoviti glagol koji se može promijeniti u prošlo vrijeme pomoću osnovnog sufiksa kao što je “-ed”.
Iako upotreba slabog glagola nije sama po sebi štetna za pisanje, prekomjerna upotreba takvih glagola može rezultirati pisanjem koje se čini “slabim”. Najčešći problem s ovom vrstom glagola je to što može stvoriti pisanje koje se obično naziva “pasivnim glasom”. To znači da se radnja u rečenici događa subjektu rečenice, a ne subjektu rečenice poduzima ili čini samu radnju. Pasiv nastao upotrebom slabog glagola ne čini rečenicu uvijek nepravilnom ili loše napisanom, ali može učiniti napisano djelo manje upečatljivim.
Jasan primjer pasivnog glasa nastalog zbog slabog glagola je u rečenici poput “Loptu je šutnuo dječak”. U ovoj rečenici, “Lopta” je subjekt rečenice i radnja rečenice, “udarana”, radi se na njoj, a ne na njoj. To stvara pasiv unutar rečenice upotrebom slabog pomoćnog glagola “bio”, oblika “biti”. Ista rečenica može se napisati bez slabog glagola i postaje aktivna, a ne pasivna kao “Dječak je udario loptu”, u kojoj novi subjekt “Dječak” izvodi radnju.
U nekim kontekstima, međutim, izraz “slab glagol” može se odnositi na to kako je glagol konjugiran, a ne na ideju pasivnog i aktivnog glasa. Ovo značenje izraza odnosi se na pravilne glagole koji se smatraju “slabima” jer zahtijevaju upotrebu sufiksa, obično “-ed”, za formiranje prošlog vremena glagola. Jaki glagoli, u ovom slučaju, su nepravilni glagoli koji mogu formirati prošlo vrijeme kroz neku unutarnju promjenu, a ne “pomoć” iz sufiksa. Primjer ove vrste slabog glagola je “hodati”, u kojem prošlo vrijeme “hodao” zahtijeva sufiks, dok je “trčati” jak glagol jer ga unutarnja promjena u “trčati” pomiče u prošlo vrijeme.