Sladić – koji se ponekad naziva sladić – obično se odnosi na slatkiše za žvakanje proizvedene u obliku užeta, iako se zapravo može odnositi na bilo koji slatkiš aromatiziran ekstraktom sladića, kao i na neke bombone sličnog oblika. Sladić bez glutena odnosi se na bilo koji od ovih slatkiša napravljenih bez proizvoda koji sadrže gluten, a proizvedeni u objektu u kojem nije moguća unakrsna kontaminacija glutenom. Uobičajeno je da proizvođači koriste brašno kao vezivo u sladićima za žvakanje, ali proizvodi bez glutena umjesto njih često koriste kukuruzni ili tapiokini škrob.
Tradicionalni sladić, koji se ponekad naziva i “crni sladić”, napravljen je od ekstrakta biljke Glycyrrhiza glabra, koja je mahunarka, poput graha. Ekstrakt sladića sam po sebi ne sadrži gluten, pa ga je sigurno dodati u bilo koji slatkiš bez glutena. U nekim dijelovima svijeta, poput SAD-a, izraz sladić se također može odnositi na crvene bombone s okusom jagode ili trešnje koji nalikuju tradicionalnim cijevima ili užadima od sladića; iako nema isti okus, proces izrade crvenog sladića bez glutena je u osnovi isti kao i za crni sladić.
Protein gluten je ljepljiva tvar koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu. Najčešći razlog zašto bi se to izbjegavalo je osjetljivost ili celijakija, poremećaj koji inhibira probavni sustav u razgradnji glutena. Kada ga netko s celijakijom ili osjetljivošću na protein konzumira, može patiti od ozbiljnih probavnih problema. Neki ljudi bez osjetljivosti na gluten i dalje odlučuju slijediti bezglutensku prehranu zbog zdravstvenih prednosti. Oni koji općenito vjeruju da pomaže u gubitku težine i cjelokupnom zdravlju, iako postoji ograničena količina znanstvenih podataka koji podupiru tu tvrdnju.
Uobičajena je upotreba brašna kao veziva u sladićima. Kako bi sladić bez glutena postigao konzistenciju tradicionalnog sladića, proizvođači slatkiša koriste druga veziva, kao što su melasa, kukuruzni škrob ili škrob tapioke. Oni također mogu koristiti brašno bez glutena, kao što je rižino brašno ili sojino brašno, umjesto pšeničnog brašna. Manje je vjerojatno da će tvrdi bomboni aromatizirani sladićem sadržavati gluten nego meki bomboni za žvakanje.
Brašno je osnovni sastojak na koji treba obratiti pažnju pri određivanju može li se određeni slatkiš kvalificirati kao sladić bez glutena. Međutim, postoje i drugi sastojci koji bi ukazivali na to da proizvod nije bez glutena. Ječmeni slad, na primjer, ponekad se koristi kao zaslađivač, a sadrži gluten.
Tu je i problem unakrsne kontaminacije, bez obzira na sastojke. Hrana prerađena u zajedničkim objektima može biti kontaminirana malim količinama glutena. U SAD-u, Food and Drug Administration dopušta da proizvodi budu označeni kao “bez glutena” ako je sadržaj glutena manji od 20 dijelova na milijun (PPM). Druge zemlje, poput Kanade, imaju isti zahtjev za PPM, ali imaju dodatne propise koji uključuju označavanje hrane bez glutena.