Što je slatki anis?

“Slatki anis” može biti zbunjujući izraz jer se koristi za opisivanje dvije različite vrste biljaka koje se koriste u kuhanju – biljke sličnog okusa, ali različitog izgleda. Izraz se najčešće koristi za opisivanje lukovice i listova biljke komorača, iako se ponekad koristi i za opisivanje jela koja su slatka i sadrže sjemenke biljke anisa, kao što je slučaj s jelima poput slatkog kruha od anisa. Lako je razlikovati komorač od anisa jer se biljka anisa uzgaja isključivo zbog sjemena koje proizvodi, dok se biljka komorača općenito prodaje kao listovi i stabljike pričvršćene na veliku bijelu lukovicu pri dnu. Okusi dviju verzija slatkog anisa su slični, obje imaju jak okus sladića, iako se komorač smatra slađim i lakšim. Ni komorač ni anis ne treba miješati sa zvjezdastim anisom, koji je mahuna koja raste na zimzelenom drvetu i nije srodna osim, opet, po okusu.

Razlog zašto postoji sličnost u okusu između različitih biljaka je kemikalija poznata kao anetol, koja proizvodi okus sladića. U prirodi se biljke lako razlikuju. Cvjetovi biljaka komorača i anisa slične su strukture, ali biljka komorača ima prepoznatljive zelene listove maglovitog izgleda, dok biljka anisa nema. Stablo s kojeg potječe zvjezdasti anis potpuno je drugačije, raste prvenstveno u Aziji.

Verzija slatkog anisa koja je zapravo komorač ima brojne kulinarske namjene. Listovi se mogu narezati na kockice i koristiti u salatama ili kao začin kao i bilo koje drugo svježe začinsko bilje. Lukovica se može narezati na komadiće i dodati u bilo koje jelo, gdje će pružiti svjež, hrskav okus. Kada je kuhana, žarulja se može oblikovati u vrlo čvrstu pastu koja se može pomiješati s pire krumpirom kako bi se olakšao okus tradicionalno teškog jela. Kriške lukovice također se mogu brzo pržiti u vrućem ulju kako bi se dobio čips od komorača kao međuobrok ili se koristio kao ukras u većem obroku.

Namjena vrste slatkog anisa koja se odnosi na stvarne sjemenke biljke anisa je jasnija. Oni su uobičajeni začin, obično sušen, koji se može dodati kobasicama ili začinima za kiseljenje. U nekim područjima, sjemenke anisa koriste se u proizvodnji likera kao što je uzo u Grčkoj, koji ima sirupastu teksturu i slatki okus anisa.