Sluzava plijesan je široka kategorizacija gljivastih, sluzavih, ameboidnih protista (jednostanični eukarioti, tj. nebakterijski jednostanični organizmi) koji se hrane drvom, cvijećem, voćem, malčom, bilo kojom drugom vrstom mrtvog biljnog materijala, bakterijama, kvascem, i spore gljivica. Pojedinačni organizmi sluzave plijesni obično su mikroskopski, ali neke vrste stvaraju kolonije cenocita koje su obično nekoliko centimetara u prečniku. Cenocit je velika stanica s mnogo jezgri koja se javlja kada dioba jezgre nije popraćena staničnom diobom. U nekim slučajevima ovi koenociti mogu narasti do 30 četvornih metara, što ih čini najvećim pojedinačnim stanicama u životinjskom svijetu, puno većim od nojevog jajeta, koje se često pogrešno navodi kao najveća stanica.
Kalupi za sluz dolaze u različitim oblicima, uključujući nepravilne, sferične, lukovičaste, cilindrične i boje, uključujući svijetlo ružičastu, narančastu, žutu, bijelu, sivu i smeđu. Na neki način njihovo kolonijalno ponašanje podsjeća na ponašanje višestaničnih gljiva, iako su tehnički kolonije jednostaničnih organizama. Nakon zrelosti, kolonija sluzave plijesni tvori sporangij, lukovica ispunjena sporama na stabljici, koja oslobađa spore u okoliš. Ove spore izlegu i ameboidne i flagelirane gamete koje se kombiniraju kako bi stvorile zigotu, koja se kasnije razvija u koloniju sluzave plijesni, ovisno o dostupnim hranjivim tvarima.
Skupina organizama nazvana “sluzavi plijesni” je polifiletska – to jest, ne potječu od zajedničkog pretka. Iako su sluzave plijesni u početku pogrešno kategorizirane kao gljive, znanstvenici ih sada smatraju negljivičnim protistima koji pripadaju četiri različite obitelji: Mycetozoa (dio kraljevstva Amoebozoa), Acrasiomycota (dio kraljevstva Excavata), Labyrinthulomycota („mreže za sluzi“, dio iz kraljevstva Chromalveolata), i Plasmodiophorids (biljni paraziti, dio kraljevstva Rhizaria). Zanimljivo je primijetiti da su četiri skupine “sluzavih plijesni” zapravo dio potpuno različitih protističkih kraljevstava, unatoč njihovim zajedničkim kvalitetama, koje su nastale kao rezultat konvergentne evolucije.
Različite skupine sluzavih plijesni imaju različite karakteristične strategije i strukture prilagođavanja. Na primjer, “sluzave mreže” su toliko poznate jer grade mrežu membranom prekrivenih cijevi i filamenata koji se koriste kao staze za vođenje stanica, kao i za upijanje hranjivih tvari za njih. Ova struktura poznata je kao “ektoplazmatska mreža”. Jedinstvena organela nazvana botrosom konstruira te filamente. Sluzave mreže su najudaljenije povezane s drugim sluzavim plijesni, a neki ih znanstvenici smatraju svojom grupom. Druga skupina sluzavih plijesni, Acrasiomycota, poznata je po otpuštanju feromona za agregiranje amebalnih stanica u pripremi za kolonijalno kretanje.