Najbliži srodnik je izraz koji se koristi za nekoga tko je najbliži krvni srodnik nekoga tko je nesposoban ili je mrtav. U pravne svrhe, posvojitelji se tretiraju kao najbliži rođaci iako nisu u krvnom srodstvu. Neki pravni statuti također uključuju ljude koji su povezani po afinitetu, kao što su supružnici, pod ovim pojmom. Nasuprot tome, stranac u krvi je netko tko nema krvnu vezu s drugom osobom.
Otkad su ljudi imali imovinu koju treba ostaviti, pravila nasljeđivanja općenito slijede smjernice najbližih rođaka. Kada netko umre, vjeruje se da najbliži rođaci imaju pravo na imanje osim ako u oporuci pojedinca nije drugačije navedeno. U slučaju da netko umre bez oporuke ili bez oporuke, raspodjela nasljedstva utvrđuje se traženjem najbližih srodnika. Ako se ne pronađe krvno srodstvo, vlasništvo nad imanjem vratit će se vladi putem otuđenja.
Zabrinutost oko lociranja najbližih rođaka nije ograničena na situacije u kojima netko umre i moraju se pronaći nasljednici. Kada su ljudi onesposobljeni zbog ozljeda ili kroničnih stanja koja ih sprječavaju da preuzmu aktivnu ulogu u svojoj medicinskoj skrbi, mora se imenovati netko tko će donositi odluke. Ako netko nije prethodno izrazio želju i odredio nekoga da to učini, najbliži srodnici mogu u njegovo ili njezino ime donositi odluke.
Rijetko se događa da je nemoguće locirati najbližeg za nekoga tko ne može donijeti medicinske odluke, ali to se događa. U tim slučajevima sud može imenovati nekoga da preuzme medicinske i pravne odluke u ime osobe koja to nije u mogućnosti. Ova osoba mora djelovati u ono što vjeruje da je najbolji interes osobe koju zastupa. Ljudi koji znaju da imaju specifične želje o rješavanju medicinskih i pravnih pitanja trebaju se sastati s odvjetnikom i osobom koju bi željeli imenovati da te želje provede kako bi netko već bio na mjestu u slučaju problema.
Većina nacija uspostavila je prednost za najbližih srodnika na temelju razine povezanosti s pokojnikom. Na primjer, djeca nasljeđuju prije nećakinja i nećakinja. Užoj obitelji obično se daje prednost iako se netko iz uže obitelji pokojnika može odlučiti podijeliti dio ostavine nekome tko je u daljoj rodbini.