Ljudi s dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) obično su doživjeli kratkotrajni traumatski događaj kao što je prometna nesreća. Stručnjaci za mentalno zdravlje počeli su postavljati dijagnozu složenog PTSP-a onima koji su doživjeli traumatske događaje koji su se ponavljali ili su kronični. Dugotrajno nasilje u obitelji, seksualno ili fizičko zlostavljanje ili držanje u zatočeništvu su sva traumatska iskustva povezana sa složenim PTSP-om. Simptomi ove vrste PTSP-a uključuju poteškoće u upravljanju emocijama, promjene u svijesti i osobnim odnosima te iskrivljen pogled na sebe i počinitelja.
Klasični PTSP povezan je s doživljavanjem ili svjedočenjem događaja koji uzrokuje reakciju užasa, bespomoćnosti ili intenzivnog straha. Događaji povezani sa složenim PTSP-om traju dugo i obično uključuju emocionalno ili fizičko zatočeništvo. Zarobljena žrtva ovisi o drugoj osobi i pod njenom je kontrolom i ne može pobjeći od situacije.
Simptomi ove vrste PTSP-a uključuju gubitak svakog osjećaja sigurnosti, vlastite vrijednosti i povjerenja. Oni s ovim oblikom PTSP-a također mogu pokazivati sklonost stalnoj viktimizaciji. Gubitak osjećaja sebe ili iskrivljeni pogled na sebe karakterizira sram, krivnja i odvojenost ono što razlikuje kompleks od klasičnog PTSP-a. Ovaj simptom složenog PTSP-a može otežati pacijentima da odgovore na rutinski stres dojenčadi, na primjer.
Osoba sa složenim PTSP-om također može usvojiti iskrivljeni pogled na počinitelja. Može postojati osjećaj potpune bespomoćnosti i nedostatka moći čak i nakon što je počinitelj zatvoren ili kažnjen. Odnos s počiniteljem također može postati opsesija.
Reguliranje emocionalnih reakcija postaje težak zadatak za osobe s ovim oblikom PTSP-a. Depresija i suicidalne sklonosti često su povezane s naletima bijesa. Također se mogu manifestirati potisnuta sjećanja, flashbackovi i disocijacija.
Simptomi složenog PTSP-a otežat će osobi njegovanje zdravih odnosa s drugima. Sklonost samoizolaciji može ograničiti svaki razvoj osobnih odnosa. Općenito nepovjerenje prema drugim ljudima predstavlja još jednu prepreku onima s ovom vrstom PTSP-a.
Liječenje klasičnog PTSP-a smatra se učinkovitim i za složeni PTSP, iako se proces oporavka od potonjeg stanja može produljiti. Antidepresivi i lijekovi protiv anksioznosti često se propisuju zajedno s prazosinom, lijekom koji pomaže u suzbijanju noćnih mora. Psihoterapija također može biti učinkovit način identificiranja i ispravljanja samodestruktivnih ponašanja i misaonih obrazaca.
Svaka osoba koja je svjedočila ili doživjela kratkotrajni ili dugotrajni traumatski događaj trebao bi razmisliti o traženju pomoći od stručnjaka za mentalno zdravlje. Ako se ne liječi, složeni PTSP može postati iscrpljujući. Mnogi oboljeli su pod većim rizikom od samoliječenja zlouporabom supstanci ili namjernog samoozljeđivanja.