Auditivna diskriminacija odnosi se na sposobnost mozga da organizira i shvati jezične zvukove. Djeca koja imaju poteškoća s tim mogu imati problema s razumijevanjem i razvojem jezičnih vještina jer njihov mozak ili pogrešno tumači zvukove jezika ili ih obrađuje presporo. Često ova djeca ne mogu razlikovati slične zvukove ili ne mogu prepoznati jezik u određenim situacijama.
Jezik se sastoji od fonema. Fonem je najmanji mogući zvuk u riječi i nije nužno povezan s pravopisom. Na primjer, riječ “noć” ima tri fonema: zvuk “n”, zvuk “oko” i zvuk “t”. Kada ljudi slušaju jezik, njihov mozak organizira različite zvukove u smislene dijelove koji se mogu protumačiti kao riječi. To se zove fonološka svijest.
Osobe s poremećajima slušne diskriminacije mogu izgledati gluhe ili nagluhe. Možda neće reagirati na govorni jezik ako postoji pozadinska buka ili mogu pogrešno razumjeti zvukove. Problemi s ovom sposobnošću obično su povezani s mozgom, a ne sa samim uhom. To znači da osoba može čuti, ali on ili ona čuje stvari “pogrešne”. Medicinski stručnjak može dijagnosticirati poremećaj nakon što testovi pokažu da nema fizičkih problema sa sluhom.
Djeca s ovim teškoćama često zaostaju u školi, osobito u čitanju i pravopisu, jer im nedostaje fonološka svijest potrebna za uspostavljanje odnosa između zvukova i simbola koji ih predstavljaju. Ponekad se čini da imaju govorne smetnje ili mucaju jer ne mogu točno proizvesti zvukove jezika koje ne mogu pravilno čuti. Ova djeca također mogu biti nesposobna razumjeti učitelja koji se ne suočava s njima ili im se ne obraća izravno, ili će imati poteškoća u odabiru govornih zvukova ako postoji bilo kakva pozadinska buka.
Wepmanov test slušne diskriminacije (WADT) je alat za procjenu koji se obično koristi za dijagnosticiranje poremećaja slušne obrade u male djece. U ovom testu dijete sjedi tako da ne može vidjeti ispitivača. Ispitivač čita niz minimalnih parova ili riječi koje se razlikuju samo po jednom fonemu, kao što je “bit/jama” ili “brod/ovca”. Neki od parova riječi nemaju razlike, a dijete se ocjenjuje na temelju koliko parova točno identificira kao iste ili različite. Drugi testovi mogu uključivati traženje od djeteta da ponovi riječi ispitivaču ili izgovori riječ bez glasa.