Zvuk se prenosi valovima koji putuju kroz zrak. Slušni sustav prima te signale i prenosi ih u mozak. Strukture u ovom senzornom sustavu uzimaju te valove i pretvaraju ih u električne signale. Ti se signali zatim šalju u slušne dijelove mozga.
Slušni sustav počinje od vanjskog uha, dijela uha koji je vidljiv. Zvučni valovi prolaze kroz vanjsko uho i ulaze u slušni kanal. U srednjem uhu, ti zvučni valovi vibriraju bubnjić, koji zauzvrat prenosi energiju na tri male i nježne kosti, malleus, incus i stapes, ponekad poznate kao čekić, nakovanj i stremen. Ova struktura kostiju služi za pojačavanje i prijenos zvučnih valova.
Slušni sustav pretvara vibracije u električne signale unutarnjeg uha. Unutarnje uho sastoji se od pužnice ispunjene tekućinom, koja sadrži Cortijev organ. Cortijev organ sastoji se od stanica dlake, cilindričnih stanica koje na vrhu imaju tanke cilije. Kada zvučni val putuje kroz pužnicu, niti cilija na vrhu stanica dlake pomiču se naprijed-natrag. Unutarnje stanice dlake pretvaraju ovu energiju u električne signale.
Slušni živac prenosi signale od Cortijevog organa do moždanog debla, kao dio kranijalnog živca osam, vestibulokohlearnog živca. U moždanom deblu, slušne informacije obrađuju jezgre pužnice i superiorni olivarni kompleks prije nego što putuju u srednji mozak. Tri jezgre u ovoj strukturi, medijalna gornja maslina, lateralna gornja maslina i jezgra trapeznog tijela, sudjeluju u lokalizaciji zvuka. Oni to čine pomoću znakova kao što su razlike u vremenu potrebnom zvuku da dopre do svakog uha ili relativnog intenziteta zvukova.
Slušni sustav se nastavlja u srednji mozak, gdje inferiorni kolikulus vrši obradu više razine i integraciju slušnih informacija iz prethodnih struktura. Također sudjeluje u određenoj lokalizaciji zvuka. Iz srednjeg mozga električni signali putuju do talamusa, koji ih prenosi u slušni korteks mozga, smješten u temporalnom režnju.
Slušni sustav završava u slušnom korteksu mozga. Primarni slušni korteks nalazi se na gornjem temporalnom girusu, koji je iznad uha s obje strane mozga. Taj se korteks može mapirati frekvencijom zvuka koje svaka regija obrađuje. Niže frekvencije se javljaju bliže prednjem režnju, a više frekvencije dalje unatrag.