Kada su suci Vrhovnog suda SAD pozvani da napišu svoja često iscrpna mišljenja u oko 100 slučajeva prihvaćenih za argument svake godine, njihovi pravni službenici često sastavljaju te rasprave. Svakom sucu dopušteno je čak četiri službenika istovremeno da im pomognu u rješavanju približno 10,000 godišnjih zahtjeva za sudsku reviziju, nazvanih certiorari. Činovništvo u Vrhovnom sudu također znači provjeravati te slučajeve svake godine za one s legitimnim tvrdnjama o nepravdi ili neustavnosti.
Mnogi nedavni diplomirani pravnici smatraju službeničku poziciju u Vrhovnom sudu oličenjem novih odvjetničkih poslova. Ne samo da kandidati za svakog suca moraju imati diplomu doktora prava, već i nedavno iskustvo službenika kod suca saveznog žalbenog suda. Ulazak u ovaj klub može biti kamen temeljac unosnog partnerstva, često samo nekoliko godina nakon diplomiranja.
Usmeni i pisani argumenti vrhunac su vijećanja Vrhovnog suda, ali ne dok se ne izbace svi nedostojni slučajevi. Od 1970-ih, suci su dodijelili službenike u “potvrdni fond” visokog suda da napišu kratke dopise o svim predmetima koji se podnose peticijama, zajedno sa sažetim pravnim mišljenjima o njihovoj osnovanosti. Vjerojatno će se ova vrsta provjere zauzeti službenicima Vrhovnog suda.
Kada se predmeti konačno prihvate, dolazi u obzir još jedna ključna činovnička odgovornost Vrhovnog suda. Službenici će istražiti sve uglove slučajeva “vrijednih certifikata”, a zatim izraditi nacrt memoranduma koji će suci proučiti prije nego što saslušaju usmene argumente. Potom će poslušati te usmene argumente s desnog zida vijeća Vrhovnog suda. Uz obavještavanje sudaca ili bez njega, službenici tada često pišu prve nacrte mišljenja sudaca, tako da se glasovi i pravni prioritet konačno mogu zbrojiti.
Prema recenziji New York Timesa iz 2006. godine na knjigu Sorcerers’ Apprentices: 100 Years of Law Clerks at the United States Vrhovnog suda, samo su dva sudaca u to vrijeme napisala “neke” svoje nacrte – David Souter i Antonin Scalia. Sudac John Paul Stevens je navodno bio jedini koji je napisao sve svoje nacrte. To ukazuje na značajnu ovlast koja se daje onima koji zarađuju činovničke funkcije u Vrhovnom sudu da utječu na ustavnu povijest.
S ograničenim brojem stolica, ne može ga dobiti svatko tko se prijavi za službenika u Vrhovnom sudu. Mnogi se također prijavljuju za rad kao službenici za razne druge savezne sudove – od okružnih, okružnih i žalbenih sudova u cijeloj zemlji do više specijaliziranih stečajnih, međunarodnih trgovinskih i poreznih sudova. Suci Vrhovnog državnog suda također zapošljavaju službenike kako bi im pomogli da učinkovitije obavljaju svoje poslove.