Smanjenje izolacije odnosi se na uklanjanje i odlaganje materijala koji sadrže azbest kako bi se spriječilo ispuštanje opasnih vlakana u zrak. Smanjenje izolacije strogo je regulirano u nekim regijama gdje proces smanjenja izolacije mora zadovoljiti definirane standarde kako bi se zaštitili ljudi koji rade na smanjenju izolacije. Vlakna korištena u izolacijskim proizvodima u prošlosti mogu uzrokovati mezoteliom, rijetku vrstu raka koji je izravno povezan s azbestom.
Većina postupaka za smanjenje izolacije zahtijeva zaštitnu odjeću koja štiti radnike od azbestnih vlakana koja bi mogla pobjeći u zrak. Stručnjaci za uklanjanje preporučuju gumene čizme i rukavice, zaštitne naočale, kombinezon zalijepljenu trakom na gležnjevima i zapešćima te respirator. Smanjenje izolacije treba obaviti u zatvorenom prostoru odvojenom od ostatka zgrade.
U nekim područjima izolaciju koja se ošteti ili olabavi moraju ukloniti stručnjaci obučeni za smanjenje izolacije. Ovo pravilo se obično primjenjuje na svako uklanjanje azbesta u javnim zgradama, kako bi se javnost zaštitila od slučajnog izlaganja vlaknima koja uzrokuju rak. Ovi licencirani izvođači dobivaju sve potrebne dozvole i dokumentiraju cijeli proces smanjenja i odlaganja izolacije.
Zakoni u nekim područjima također zahtijevaju dozvole i inspekcije kada vlasnici nekretnina uklanjaju materijale koji sadrže azbest. Vlasnicima nekretnina obično je dopušteno sami izvoditi radove ako izolacija nije postala lomljiva ili lomljiva. Svaki uklonjeni azbest i dalje mora biti odbačen na odlagalištu koje je odobreno za rukovanje opasnim otpadom. Obično se zakopava kako bi se spriječilo ulazak čestica u zraku u okoliš.
Tipične upute za smanjenje izolacije uključuju držanje materijala natopljenim kako bi se spriječilo da vlakna kontaminiraju zrak, osobito ako se čini da je izolacija oštećena. Sva uklonjena izolacija treba biti smještena na plastičnoj foliji, koja se kasnije zatvara u plastične vrećice za smeće. Stručnjaci za smanjenje emisija ne preporučuju metenje ili usisavanje prilikom čišćenja kako bi se izbjeglo širenje azbestnih vlakana.
Izolacija koja sadrži azbest ne emitira miris i ne može se identificirati bez posebnog mikroskopa. Zdravstveni stručnjaci pretpostavljaju da svaka zgrada izgrađena prije ili tijekom 1980-ih sadrži azbestne građevinske materijale. Ova izolacija održava toplinu u zgradi i smanjuje opasnost od požara. Azbest se također koristio u vinilnim podnim pločicama, izolaciji cijevi, krovnim šindrama i nekim sporedni kolosijek. U nekim slučajevima bi bilo preporučljivo ostaviti te materijale na mjestu ako nisu oštećeni.
Mezoteliom napada sluznicu pluća kada se udahnu azbestna vlakna, a rak se može proširiti na trbuh i srce. Ovaj oblik raka je gotovo uvijek smrtonosan i može se pojaviti godinama nakon izlaganja azbestu. Najčešće se javlja kod ljudi koji su radili u proizvodnim pogonima koji su koristili azbest te kod radnika u brodogradilištima, vojnih veterana i metalaca.