Smrt moždanog debla je potvrda smrti na temelju skupa kriterija koji, općenito, testiraju reflekse moždanog debla. Smatra se da ako moždano deblo ne reagira na te reflekse tijekom pregleda, mozak i tijelo više nisu u stanju komunicirati te stoga pacijent nema šanse za oporavak. Kao takav, pacijent se tada proglašava mrtvim. Pregled za smrt moždanog debla nije lagan, jer pacijent mora proći stroge preduvjete prije nego što se uzme u obzir za testiranje. Ako pacijent prođe, zahvat moraju obaviti dva viša liječnika, a pacijent ne smije pokazati reflekse moždanog debla u dvije odvojene prilike; odnosno dvaput mora položiti test.
Postoje tri faze u dijagnozi smrti moždanog debla. Prvo, mora se znati uzrok kome je pacijent, a liječnik također mora utvrditi da pacijent pati od oštećenja mozga koja se ne mogu popraviti. Drugo, pacijent ne smije biti u stanju u kojem je njegova disfunkcija moždanog debla reverzibilna i stoga može promijeniti rezultate pregleda. Na primjer, lijekovi, hipotermija i teški metabolički poremećaji mogu uzrokovati da pacijent ne reagira na stimulaciju moždanog debla. Treće, pacijent uopće ne može pokazati reflekse moždanog debla kao odgovor na kriterije postavljene u pregledu.
Pregled će trajati manje od pola sata, manje vremena nego što bi bilo potrebno da se pacijent pripremi za test. Dok liječnici obavljaju test, tražit će znakove odgovora koje bi moždano deblo normalno komuniciralo kao reakciju na stimulaciju. Svi ovi kriteriji moraju biti zadovoljeni za potvrdu smrti moždanog debla.
Prvi kriterij je da se pacijentove zjenice ne sužavaju kao odgovor na izravno svjetlo koje se usmjerava u oči. Drugo, pacijentove oči ne trepću kao odgovor na stimulaciju rožnice, na primjer kada liječnik pogladi rožnicu komadom tkanine ili maramice. Treće, pacijent ne reagira, poput grimase, kada liječnik snažno pritisne, na primjer, točno iznad očne duplje. Četvrto, pacijentove oči se ne pomiču, kao što bi inače bile, kao odgovor na ispiranje ledene vode u uho. Peto, pacijent ne kašlje i ne grči kada liječnik stimulira stražnji dio grla ili propušta cijev za disanje niz dišni put; na kraju, pacijent ne diše samostalno kada je odvojen od ventilatora.