Što je smrt obožavatelja?

Svatko tko kupi električni ventilator u Južnoj Koreji može primijetiti nešto neobično; mjerač vremena za automatsko isključivanje. Ovo je jedna popularna metoda za sprječavanje onoga što brojni Južnokorejci nazivaju smrću navijača. Smrt ventilatora se navodno događa svaki put kada se električni ventilator koristi mnogo sati u zatvorenoj prostoriji.
Nije sam ventilator taj koji uzrokuje smrt ventilatora zbog fizičke ozljede ili strujnog udara, već kumulativni učinak cirkulirajućeg zraka. Neki vjeruju da rotirajuće lopatice ventilatora stvaraju djelomični vakuum ili vrtlog u blizini lica spavača, uzrokujući poremećaj normalnog disanja i konačno smrtonosno gušenje. Drugi sugeriraju da ventilator nekako koristi raspoloživi kisik, dopuštajući da se prostorija napuni smrtonosnim ugljičnim dioksidom. Treća teorija krivi za smrt ventilatora postupnu hipotermiju jer cirkulirajući zrak snižava tjelesnu temperaturu spavača. Paradoksalno, drugi vjeruju da je smrt ventilatora uzrokovana hipertermijom jer vrući zrak koji kruži podiže tjelesnu temperaturu spavača tijekom toplinskog vala.

Čini se da je urbana legenda o smrti navijača ograničena na Južnu Koreju. U toj zemlji desetljećima kruže priče o žrtvama koje su otkrivene u malim, zatvorenim prostorijama bez očitih čimbenika osim prisutnosti električnog ventilatora. Ovisno o okolnostima, žrtva smrti od ventilatora mogla se smrznuti na smrt, pretrpjeti toplinski udar ili se ugušiti bez ikakvog razloga. Ovi se izvještaji obično pripisuju vrlo malim novinama ili “prijatelju prijatelja” koji je čuo za takav incident smrti navijača godinama ranije. Skeptici prema fenomenu smrti od ventilatora sugeriraju da je pravi uzrok smrti u ovim slučajevima mogao biti trovanje ugljičnim monoksidom, postojeće fizičko stanje ili strujni udar od neispravno spojenog uređaja. Činjenica da se u prostoriji našao uobičajen uređaj poput električnog ventilatora mogla bi biti slučajna.

Iako električni ventilator zasigurno može stvoriti kružni vrtlog poremećenog zraka, postoji vrlo malo dokaza koji podržavaju teoriju gušenja o smrti ventilatora. Takav bi vrtlog morao biti iznimno snažan da bi ugušio prosječno ljudsko biće, a većina korisnika postavlja električni ventilator u smjeru koji im puše zrak prema licu dok spavaju. Iako ova konstantna struja zraka može uzrokovati manju dehidraciju, ne bi bila dovoljno snažna da potpuno poremeti normalno disanje. Čak i kada bi ventilator bio postavljen u suprotnom smjeru, zrak istisnut ventilatorom odmah bi se zamijenio drugim zrakom. Budući da bi bilo iznimno teško potpuno zatvoriti vrata i prozore prostorije, također je vjerojatno da će svježi zrak ući u prostoriju i poremetiti svaki zagušljivi vrtlog.

Kružni ventilator također ne može pretvoriti kisik u ugljični dioksid samo mehaničkim metodama. Disanje spavača bilo bi odgovornije za unošenje ugljičnog dioksida u atmosferu, a sve što bi električni ventilator radio je miješanje kisika i ugljičnog dioksida zajedno. Konačno bi koncentracija ugljičnog dioksida mogla doseći toksične razine ako je prostorija savršeno zatvorena, ali šanse da se takav smrtonosni događaj dogodi unutar nekoliko sati bile bi vrlo male. Sam električni ventilator ne može se smatrati odgovornim za smrt uzrokovanu izloženošću ugljičnom dioksidu. Moglo bi se dati bolji argument za dehidraciju nakon sati izloženosti stalnoj struji zraka, ali vjerojatnost da će električni ventilator ukloniti dovoljno tekućine iz tijela spavača da izazove smrt ventilatora bila bi iznimno mala.

Zrak koji kruži koji stvara električni ventilator ima učinak hlađenja na tijelo spavača jer znoj isparava i snižava tjelesnu temperaturu. Moguće je da bi snažna klima jedinica postavljena za maksimalno hlađenje mogla uzrokovati opasan pad tjelesne temperature spavača tijekom vremena, ali električni ventilator ne koristi rashladne tekućine. Temperatura okoline također bi morala pasti na opasno hladne razine kako bi zrak koji kruži ventilatorom postao faktor. Smrt ventilatora uzrokovana hipotermijom jednako se lako može pripisati sobnoj temperaturi ili izloženosti vanjskim elementima. Isto vrijedi i za električni ventilator koji cirkulira vrući zrak tijekom toplinskog vala. Ventilator ne utječe na samu temperaturu zraka, pa bi se smrt osobe mogla pripisati posljedicama toplinske iscrpljenosti ili toplinskog udara.

Dok mnoge druge zemlje smatraju da je smrt navijača nešto više od južnokorejske urbane legende, južnokorejska vlada i mnogi zdravstveni dužnosnici još uvijek izdaju upozorenja o korištenju električnih ventilatora u malim sobama s ograničenom ventilacijom. Tajmerske jedinice na južnokorejskim električnim ventilatorima trebale bi spriječiti smrt ventilatora zaustavljanjem cirkulacije zraka nakon nekoliko sati. To bi omogućilo da teži plinovi ugljičnog dioksida ostanu odvojeni od kisika koji se može disati u prostoriji. Spavač također ne bi riskirao dehidraciju nakon sati izlaganja stalnom strujanju zraka, a njegova tjelesna temperatura ne bi bila povišena ili spuštena na opasne razine preko noći.