Stavljanje na smrt je uvjet uključen u ugovor za neke obveznice. To znači da u slučaju smrti vlasnika obveznice, njegovi preživjeli imaju pravo prodati obveznicu natrag izdavatelju i odmah dobiti njezinu originalnu nominalnu vrijednost. Stavljanje smrti ponekad je poznato kao opcija preživjelih.
U većini slučajeva, korištenje prodajne opcije tehnički se provodi putem imovine vlasnika obveznice, a ne pojedinca. Ovisno o konkretnim uvjetima, to obično znači da izvršitelj oporuke mora iskoristiti opciju. Novac koji je isplatio izdavatelj obveznice tada čini dio ostavine i može se podijeliti nasljednicima u skladu s postupkom nasljeđivanja.
Uvjeti smrtne kazne sadržani su u ugovoru. Ovo je pravni ugovor koji utvrđuje način na koji se izdaje obveznice, a obvezan je uvjet prilikom izdavanja obveznice. Ugovor će pokriti i uvjete obveznice, kao što su njezina kuponska stopa i datum otkupa, i uvjete obveznice kao što je može li se pretvoriti u dionice.
Ulagači koji razmišljaju o obveznici s oznakom smrti trebali bi pažljivo provjeriti uvjete. Na primjer, može postojati minimalno razdoblje koje mora isteći nakon izvornog izdanja obveznice prije nego što se opcija može iskoristiti; ako osoba umre prije isteka tog razdoblja, opcija je nevažeća. Također može postojati maksimalno vremensko ograničenje za korištenje opcije nakon smrti osobe. Mogu postojati posebni zahtjevi za preživjelu da dokaže da ima zakonsko pravo na izvršenje opcije, a ti zahtjevi mogu biti složeniji od jednostavnog imenovanja izvršitelja ostavine. Neki oblici stavljanja na smrt također će omogućiti nekome tko ima punomoć da iskoristi opciju ako vlasnik obveznice postane pravno nesposoban, ali je još uvijek živ.
Riječ stavljena u “death put” dolazi od šire upotrebe u ugovorima temeljenim na opcijama. “Put” opcija je ona u kojoj jedan dio ugovora ima pravo, ali ne i obvezu, prodati određeno sredstvo po fiksnoj cijeni na fiksni datum drugoj strani. Glavna razlika u odnosu na smrt je u tome što nema fiksnog kalendarskog datuma; umjesto toga opcija je pokrenuta smrću vlasnika obveznice. Suprotnost prodajnoj opciji, termin koji jednoj strani daje pravo na prodaju imovine pod fiksnim uvjetima, poznat je kao call opcija.