Što je smrtonosna zvečka?

Smrtni zveckanje je fiziološki fenomen koji se javlja kod nekoga tko je blizu smrti. Smrtni zveckanje često igra važnu ulogu u fikciji, a viktorijanski autori posebno vole opisivati ​​ovaj fenomen u jezivim detaljima. Kada pacijent dobije smrtni zveckanje, to obično znači da je u roku od 24 sata od smrti. Međutim, određena medicinska stanja mogu uzrokovati slične simptome, zbog čega je pravilna dijagnoza ključna kako bi se osiguralo da ne postoji drugi temeljni uzrok.

Kada se razvije smrtonosno zveckanje, pacijentovo disanje počinje zvučati grgolasto, kao da pacijent grglja, a buka može nalikovati zveckanju ili lepršanju. Stanje je uzrokovano nakupljanjem sline i sluzi u grlu, kroz koje će se zrak tjerati dok pacijent diše. Iako samrtni zveckanje ne znači nužno da se pacijent osjeća nelagodno, može biti uznemirujuće za pacijentovu obitelj i njegove voljene.

Smrtno zveckanje nastaje jer su bolesnikovi refleksi kašljanja i gutanja poremećeni ili odsutni. Obično ljudi redovito gutaju kako bi ispustili oralni sekret iz grla, a mogu i kašljati kako bi izbacili sluz. Kod nekoga tko umire, to možda neće biti moguće, a kao rezultat toga, te se tekućine nakupljaju.

U njezi na kraju života, nekoliko tehnika može se koristiti za upravljanje smrtonosnim zveckanjem. Bolesniku se može davati manje tekućine kako bi se smanjilo izlučivanje, a u istu svrhu mogu se koristiti i lijekovi. Lokalna primjena atropina na grlo, na primjer, smanjit će količinu izlučene sluzi. Usisavanje se također može koristiti za uklanjanje nakupljene tekućine iz grla.

Drugi znakovi da je pacijent u završnoj fazi smrti mogu uključivati ​​teško disanje, sa ili bez samrtnog zveckanja, zajedno s pokretima čeljusti koji odgovaraju svakom dahu. Skrbnici koriste ove simptome kako bi identificirali pacijenta u fazi poznatoj kao “aktivno umiranje” kako bi mogli pružiti specijaliziranu skrb i upozoriti članove obitelji na činjenicu da je smrt neizbježna.

Kada se razvije smrtonosni zveckanje, to ukazuje da pacijentu treba prvenstveno pružiti potpornu njegu, a ne medicinske mjere koje su osmišljene da spriječi smrt. Lijekovi protiv boli mogu se koristiti ako pacijent doživljava bolno zdravstveno stanje, a može se pružiti i psihološka utjeha u obliku vjerskih službenika, nježnog dodira voljenih osoba, tihe glazbe i drugih sredstava.