Socijalizirana medicina je pomalo sklizak pojam za definiranje jer je ljudi mogu percipirati na različite načine. To je posebno slučaj u SAD-u gdje su napori da se stvori neki oblik velikog zdravstvenog sustava uključenog u državu već dulje vrijeme u tijeku. Guranje prema ovom sustavu nije počelo tek 1990-ih kada je tadašnja prva dama Hillary Clinton radila na izradi plana. Umjesto toga seže do predsjednika Theodorea Roosevelta, koji je predložio javno zdravstveno osiguranje početkom 20. stoljeća.
Pod socijaliziranom medicinom neki ljudi misle da bi država plaćala zdravstvenu zaštitu, često u zamjenu za veće poreze. Ljudi ne bi plaćali većinu zdravstvenih usluga koje pokriva vlada. Takvi sustavi postoje na mjestima kao što su Kanada i UK. U obje zemlje postoje opcije za nošenje drugog privatnog osiguranja, au Kanadi većina građana plaća dodatno za pokriće lijekova na recept. Ipak, većina troškova liječničkih posjeta ili operacija je u potpunosti pokrivena.
Izraz “socijaliziran” kako se trenutno koristi, može se smatrati pežorativnim, posebno za svakoga tko se protivi uključivanju američke vlade u pružanje zdravstvene skrbi. Koristi se umjesto socijalizma i može se koristiti za stvaranje straha ili zabrinutosti da vlada vrši preveliku kontrolu nad ljudima kakvi jesu, te da bi dopuštanje vladi da „kontrolira“ zdravstvenu skrb vodilo zemlju u socijalističkom smjeru. Kada se koristi u negativnom smislu, obično se prešućuje činjenica da američka vlada ima nekoliko programa “socijalizirane medicine”. To uključuje sustav Medicaid i Državni dječji zdravstveni informacijski program (SCHIP). U određenoj mjeri, zdravstveni programi koji pokrivaju američku vojsku i Medicare također su socijalizirani.
Oni koji se zalažu za stvaranje državnog zdravstvenog sustava, čak i ako on zadrži mnogo privatnih opcija, predložene sustave ne nazivaju nužno socijaliziranom medicinom. Mogu ih nazivati javno zdravstvo, univerzalno zdravlje, jedan obveznik ili javna opcija. Ideji socijalizma, posebno kao izazivanju straha od hladnog rata ili ponekad komunističkih država, pridaje se malo vjere. Zapravo, neki protivnici tog pojma sugeriraju da bi “socijalizirani” morao postati pridjev ispred mnogih državnih sustava koji se oslanjaju na porezne obveznike, i primjećuju da malo ljudi cestovne sustave naziva društvenim cestama, ili pošte kao društvenu poštu.
Ono što to zapravo znači kada se pokušava definirati sustav iz perspektive SAD-a jest da definicija može uvelike ovisiti o političkoj orijentaciji. Treba napomenuti da je u tome došlo do pomaka, budući da je republikanski predsjednik prvi predložio nacionalnu zdravstvenu zaštitu. Danas bi bilo pošteno reći da se većina na desnici više protivi onome što smatraju socijaliziranom medicinom, dok većina na ljevici podržava neki oblik državne zdravstvene skrbi.