Društvena izolacija je pojava u kojoj vrsta doživljava kontinuirano odvajanje od drugih članova vrste. Ljudi imaju tendenciju patiti od toga namjerno, svjesno se povlačeći i izbjegavajući sve oblike društvenog kontakta. Pojam ne treba miješati s asocijalnim, jer se potonji odnosi na negativna i nasilna ponašanja prema društvu, dok socijalna izolacija ne šteti javnosti.
Više od bolesti, ovo se može tretirati kao simptom ili izdanak drugih događaja. Općenito, ljudi koji smatraju da se ne uklapaju u normu mogu pokazati takvo ponašanje. Osobe s tjelesnim poremećajima mogu se, kao rezultat toga, osjećati neprivlačno i posramljeno te bi se klonile društvenog kontakta. Psihološki poremećaji kao što su shizofrenija ili paranoja mogu promijeniti perspektivu osobe o tome kako se ljudi mogu ponašati prema njima, što može uzrokovati izolaciju.
Obično se nisko samopoštovanje može povezati i sa željom da budete sami. Društvena izolacija može biti simptom problema, ali također može rezultirati gorim i štetnijim bolestima. Takve bolesti mogu uključivati tjelesne dismorfne poremećaje kao što su anoreksija i bulimija, zlouporaba droga i alkohola te depresija. Sve to na neki način može biti pokušaj da se nosi s izolacijom.
Osim mentalnih poremećaja i štetnih radnji, socijalna izolacija također uzrokuje mnoge fiziološke i mentalne čimbenike rizika. Studije pokazuju da ljudi koji pate od depresije i osamljenosti imaju lošiji imunološki sustav, što može dovesti do mnogih bolesti. Izolacija može čak izazvati pretilost, jer se neki ljudi okreću da jedu hranu u velikim količinama kako bi se utješili. S druge strane, poznato je da društvena interakcija koristi ljudskom srcu. Mozak također poboljšava svoje djelovanje kada ga stimulira ljudski kontakt i razgovor.
Kada je izolacija teška, može uzrokovati i suicidalne misli, što može dovesti do smrti. Mnoga istraživanja pokazala su da su moderne tehnologije mogle biti uzrok povećane društvene izolacije među ljudima. U 2009., 25 posto Amerikanaca izjavilo je da se osjećaju kao da se nikome ne mogu povjeriti, za razliku od 10 posto tijekom 1985. Komunikacija je tako zgodna korištenjem tekstualnih poruka, telefonskih poziva i e-pošte da ljudi ne osjećaju potrebu za interakcijom na osobni način, rekli su stručnjaci.
S druge strane, neka istraživanja tvrde da tehnologija pomaže pojedincu da se nosi s usamljenošću. Društvene mreže daju registriranim članovima slobodu izražavanja putem objava na blogu i „vikanja“. Drugi članovi zauzvrat pružaju utjehu svojim odgovorima i komentarima. U ovom slučaju, tehnologija stvara most koji povezuje ljude, bez obzira koliko udaljeni, što možda čini da se ljudi bolje nose sa društvenom izolacijom.