Socijalna terapija je bihevioralni tretman usmjeren na grupnu terapiju koji praktičari koriste kako bi pomogli ljudima s širokim spektrom psiholoških problema kao što su fobije, anksioznost i depresija, kao i stanja poput autizma i razvojnih poteškoća. Fokus ovog oblika terapije je interakcija u socijalnoj terapijskoj skupini, a ne interakcija jedan na jedan s psihologom ili savjetnikom. Važna ideja u socijalnoj terapiji je da ljudi uče i razvijaju ponašanja izvodeći ih, baš kao što djeca uče kako raditi stvari igrajući se i oponašajući druge. Zagovornici tvrde da ova terapija može pomoći ljudima da razviju i promijene društveno ponašanje posebno prakticiranjem ili izvođenjem ponašanja u grupnom okruženju, te da je grupna interakcija ključna za ovu vrstu učenja. Ovaj terapijski pristup temelji se na psihoterapiji i opisan je kao psihoterapija usmjerena na razvoj.
Ovaj oblik terapije razvijaju od 1970-ih, uglavnom Fred Newman, bivši savjetnik s doktoratom analitičke filozofije, i Lois Holzman, razvojna psihologinja. Oboje su bili aktivni u East Side Institute of Group and Short Term Psychotherapy, centru za praksu i teorijski razvoj socijalne terapije. Na Newmana i Holzmana također su utjecali radovi sovjetskog psihologa Leva Vygotskog, koji je vjerovao da su učenje i razvoj društvene, a ne individualne aktivnosti, te Ludwiga Wittgensteina, austrijskog filozofa.
Korištenje socijalne terapije za autizam i Aspergerov sindrom posebno je uobičajeno za djecu s ovim stanjima. Ponekad se koristi kao terapija socijalnih vještina, koja ima za cilj podučavanje socijalne interakcije u grupnom okruženju, često korištenjem razgovora, priča, igara i takozvanih nastavnih skripti. Specifična vrsta socijalne terapije pod nazivom Stop Observe Deliberate Act (SODA) je metoda podučavanja vještina rješavanja društvenih problema djece s autizmom koja mogu imati problema s razumijevanjem uobičajenih društvenih ponašanja i interakcija. Ovaj terapijski pristup vježbanju i podučavanju socijalnih vještina koristi se i za osobe koje imaju druge oblike teškoća u razvoju.
Socijalna terapija se također može koristiti za liječenje stanja kao što su manična depresija, anksioznost i depresija. Zagovornici tvrde da interakcije i razgovori u grupi pomažu oboljelima da se bolje nose sa svojim stanjima, te da je ova interakcija društvene grupe emocionalno, duhovno i intelektualno korisna za sudionike. Socijalna terapija bila je donekle kontroverzna, osobito u svojim ranim danima, i ne smatra se dijelom mainstream psihologije ili psihijatrije, ali je stekla šire prihvaćanje u kasnijim godinama.