Socijalni anksiozni poremećaj (SAD), alternativno poznat kao socijalna fobija, je poznato psihološko stanje koje pogađa milijune ljudi. Iako se mnogi od nas mogu osjećati tjeskobno pri pomisli na održavanje govora ili na razgovor za posao, oni s ovim poremećajem mogu patiti od osakaćenih osjećaja neadekvatnosti i odbacivanja javnosti. Ovo se ne smije miješati s poremećajem napada panike, iako neki fizički simptomi mogu biti slični. Oboljeli intelektualno razumiju da su njihovi strahovi uglavnom neutemeljeni, ali ne mogu koristiti mehanizme suočavanja s kojima su drugi ovladali. Kao da cijeli svoj javni život žive pod oštrim i kritičnim mikroskopom.
Ovo stanje je jedan od pet anksioznih poremećaja priznatih u DSM-IV, klasifikacijskom priručniku koji koriste psihijatri i psiholozi. Mnogi pacijenti koji traže liječenje možda su već bili pogrešno dijagnosticirani kao shizofreni, bipolarni, klinički depresivni ili agorafobični. Razlika je u tome što mnogi bolesnici od socijalnog anksioznog poremećaja pokazuju normalne socijalne vještine kada su sami ili u malim skupinama u privatnim uvjetima. Tek kada se suoče s velikim skupinama ili nepoznatim okruženjem, simptomi SAD-a su najuočljiviji. Osoba može osjećati da drugi stalno procjenjuju njezin ili njezin izgled, ili će je percipirani autoritet na neki način kazniti.
Sramežljivost u javnosti nije isto što i pravi socijalni anksiozni poremećaj. Zapravo, ne smatra se ni kriterijem za dijagnozu. Ono što je važnije je određena fizička i emocionalna reakcija na društvene okolnosti. Osoba koja boluje od tužnog osjećaja može osjećati mučninu u mikseru tvrtke ili se jako znojiti kada ga zamoli da govori u javnosti. Za pogođene, olakšanje nije samo pitanje izlaska iz vlastite ljušture ili više animiranja u javnosti. Mnogi glumci i drugi izvođači s ovim stanjem mogu savršeno dobro funkcionirati na pozornici, ali se osjećaju teško u velikoj gužvi kada ne nastupaju.
Liječenje je općenito kombinacija kognitivno-bihevioralne terapije i različitih režima lijekova. Kognitivno-bihevioralna terapija je općenito individualna ili mala grupna tehnika u kojoj savjetnik i pacijent objektivno raspravljaju o anksioznosti. Tijekom brojnih seansi, pacijent doživljava sve više i više društvene interakcije i analizira svoje reakcije. Naposljetku, mnogi oboljeli nauče prepoznati mehanizme pokretanja i razviti sredstva za suočavanje s njima. Lijekovi koji mijenjaju raspoloženje također mogu spriječiti pacijente da dožive neprirodne uspone i padove koji često kompliciraju njihovo stanje. Socijalni anksiozni poremećaj možda nije uvijek izlječiv, ali se može kontrolirati kognitivno-bihevioralnom terapijom i osobnom odlučnošću.