Sociologija hrane je meka znanost povezana s antropologijom i poljoprivredom koja proučava odnos ljudskih društava i njihovih navika konzumiranja hrane. Koje vrste i količine hrane ljudi jedu i kako se priprema, kao i njihov stav prema njoj mogu biti određujuće karakteristike dane kulture. Odnosi između ljudi i proizvođača njihove hrane često su pokazatelji njihove uloge u društvu.
Jedno značajno pitanje u području sociologije hrane u 21. stoljeću je suživot pothranjenosti i pretilosti u suvremenom svijetu. Ove dvije krajnosti predstavljaju značajne razlike u moći koje postoje kako unutar pojedinačnih kultura tako i širom svijeta. Stavovi ljudi prema tim razlikama također odražavaju njihove kulturne vrijednosti. Na primjer, u nekim društvima na globalnom jugu, pretilost se smatra obilježjem visokog statusa, budući da je pretila osoba vjerojatno dovoljno bogata da si priušti dobru hranu i obavlja fizičke poslove. U mnogim zapadnim društvima, međutim, pretilost se smatra sramotnom.
Znanstvenici iz sociologije hrane naglašavaju da je hrana u kojoj ljudi uživaju ili koju su spremni jesti također u velikoj mjeri pitanje kulturnih vrijednosti. Hindusi, na primjer, krave smatraju svetim i stoga ne jedu govedinu. Iako ne postoji izričita vjerska zabrana protiv toga, većina zapadnjaka neće jesti pseće meso. Ovaj neizgovoreni tabu ukazuje na implicitno razumijevanje životinja općenito: neke životinje su hrana, dok su druge kućni ljubimci ili čak članovi obitelji.
Okruženje u kojem se hrana jede također doprinosi njenom značenju u društvu. Popularna kenijska poslovica kaže: “Jesti je bratstvo”, ukazujući na važnost u toj kulturi gostoprimstva i zajedničkih obroka u stvaranju i učvršćivanju odnosa. Isto tako, obiteljska večera američkog društva simbol je obiteljskog jedinstva.
Tko sudjeluje u zajedničkim obrocima, također je pokazatelj odnosa moći, što je još jedno područje interesa u sociologiji hrane. Obitelji koje imaju kuhare ili drugu pomoć u kućanstvu, na primjer, obično ne pozivaju svoju pomoć da jedu s njima. S druge strane, drugi radnici, kao što su dadilje ili au pair, mogu zauzeti sredinu između obitelji i izvan obitelji i biti pozvani da sudjeluju u obrocima.