Sociologija medija proučava kako komunikacija masovnih medija utječe na stavove ljudi jednih o drugima, kao i na njihove svakodnevne interakcije. Ovo posebno podpodručje sociologije često se bavi time kako se masovni mediji odnose na prijenos i dostupnost informacija između različitih skupina ljudi. Znanstvenici koji proučavaju sociologiju medija često navode kako se digitalna komunikacija razlikuje od interakcije licem u lice. Također ponekad pokušavaju dokumentirati kako su različite vrste medija dizajnirane da utječu na ponašanje ljudi, osobito u područjima kao što su oglašavanje i zabava. Sociologija medija zapravo se razlikuje od sociologije tehnologije jer osim interneta obuhvaća širi raspon komunikacijskih medija kao što su novine, filmovi i televizijske emisije.
Proučavanje sociologije medija često uključuje ispitivanje kako su različite vrste masovnih medija strukturirane i dizajnirane. Neki čimbenici poput propisa utječu na sadržaj različitih oblika medija, a sociolozi ponekad formiraju studije slučaja zašto su takvi propisi na snazi. Oni također mogu dokumentirati percipiranu objektivnost ili neutralnost različitih medija kao što su tisak, televizija, internet i radio. Neki od ovih medija smatraju se bezvremenskim od drugih, a neke studije pokušavaju dati objašnjenja za te promjenjive trendove.
Tehnologija je česta tema u sociologiji medija jer se smatra glavnim čimbenikom mnogih promjena koje su uočljive u studijama masovnih medija. Inovacije u komunikacijskoj tehnologiji donose sve veće količine informacija publici koja je mnogo veća i raznolikija nego u nedavnoj prošlosti. Srodno područje interesa odnosi se na to kako različite vrste medija oblikuju ideje ljudi o prihvatljivom ponašanju unutar njihove kulture. Sukobi između tradicionalnih i medijski reklamiranih vrijednosti također su česte teme interesa u ovom području sociologije.
Učenje sociologije obično uključuje ispitivanje i primjenu postojećih teorija na različite situacije. Tri specifične teorije u sociologiji medija poznate su kao teorija dominantne klase, teorija ograničenih učinaka i kulturalistička teorija. Klasno dominantna teorija tvrdi da nekolicina elite zapravo posjeduje i kontrolira masovne medije zajedno s njihovim sadržajem. Zagovornici teorije ograničenih učinaka tvrde da je publika općenito selektivna u pogledu medija u svom svakodnevnom životu na temelju svojih postojećih uvjerenja. Kulturalistička teorija usredotočuje se na aktivne uloge koje publika preuzima u svojim navikama gledanja medija i komunikacije u smislu vrednovanja, prihvaćanja ili odbacivanja poruka koje vide i čuju.