Sociometrija je znanstveni pristup manipulaciji grupnom dinamikom koji je 1950-ih stvorio psihoterapeut Jacob Moreno. Osnovna metoda koja stoji iza sociometrije je da terapeut proučava prirodne odnose koji postoje u grupi koristeći matematičke i znanstvene tehnike, dođe do razumijevanja zašto postoje odnosi unutar grupe, a zatim izvrši prilagodbe koje omogućuju višu razinu grupne harmonije. U koncepciji, sociometrija općenito nije namijenjena samo analizi, već je osmišljena kao nešto što bi ljudi potencijalno primjenjivali u svakodnevnim situacijama kako bi poboljšali različite vrste grupnih interakcija.
Kada se ljudi okupe u grupi, često vrlo brzo donose odluke o vlastitoj ulozi u grupi i ulogama svih ljudi oko sebe. Te su odluke često vrlo intuitivne i općenito se pojavljuju spontano u cijeloj grupi, a da ih nitko ne mora priznati. Razloge za takve odluke može biti teško dešifrirati, ali često postoji određena univerzalnost zbog koje stvari brzo sjedaju na svoje mjesto. S vremenom će radnje i ponašanja ljudi unutar grupe dodatno definirati početni redoslijed kljucanja, zajedno sa savezima i drugom dinamikom.
Sociometrija nastoji analizirati te temeljne sheme kako bi shvatila što ljudi misle i zašto. Ideja je zapravo pretvoriti sve te informacije u nešto što se može analizirati kroz matematiku. Nakon što pogleda brojke, sociometrijist pokušava analizirati podatke i primijeniti ih u praksi na neki način koji će rezultirati poboljšanjima za grupu.
Postoji mnogo različitih načina za primjenu sociometrije koji bi skupini mogli omogućiti učinkovitije funkcioniranje. Na primjer, nakon sociometrijske analize, vlasnik tvrtke može odlučiti promijeniti svoje radne timove tako da se bolje uklapaju. Također bi mogao odlučiti ukloniti određene zaposlenike koji prirodno remete društveni poredak na radnom mjestu. Na kraju, ova vrsta promjene mogla bi dovesti do bolje posjećenosti, boljeg morala i boljeg zadržavanja zaposlenika.
Često će se tijekom početne grupne analize javno emitirati motivacije različitih članova grupe. To ponekad može biti neugodno ili teško za članove, ali također ima potencijal pomoći grupi da se bolje okupi. Nakon što pojedinci u skupini shvate razloge za svoje vlastite uloge i način na koji svi gledaju jedni na druge, ponekad prirodno mijenjaju svoje ponašanje na načine koji uzrokuju učinkovitije funkcioniranje grupe.