Socket 478 hladnjak je uređaj koji se koristi za hlađenje procesora kompatibilnih s utičnicom središnje procesorske jedinice (CPU) pod nazivom Socket 478 ili Socket N. Ovo je utičnica koju je proizvođač poluvodiča Intel Corporation prvenstveno predstavio 2002. za povezivanje svojih Pentium 4 čipova na matična ploča osobnih računala (PC). Socket 478 hladnjak je dizajniran za prijenos topline iz CPU-a u atmosferu. Kao rezultat toga, računalni čip ima nižu temperaturu, a to smanjuje rizik od kvara. Iako Intel proizvodi hladnjak Socket 478, proizvode ga i druge tvrtke za računalne proizvode kao što su ASUSTeK Computer Incorporated sa sjedištem u Tajvanu, Foxconn International Holdings Ltd. i Thermaltake.
Sam dizajn Socket 478 dopušta uvođenje hladnjaka. Ova konkretna CPU utičnica koristi standard forme koji se naziva flip-chip pin grid array (FCPGA). To znači da se matrica procesora, ili komad poluvodičkog materijala koji proizvođač stavlja u jezgru(e) čipa, okreće kako bi se otkrila njegova stražnja strana, koja je najtopliji dio komponente. Na taj se način na njega može postaviti hladnjak kako bi se ohladio.
Tipični hladnjak Socket 478 izrađen je od aluminija, s crnim plastičnim ventilatorom koji se nalazi na vrhu. Ovisno o proizvođaču, brzina i veličina ventilatora, kao i protok zraka i razina buke, variraju. Na primjer, ventilator Thermaltake A4012-02 vrti se pri 2,500 okretaja u minuti (rpm) i ima promjer od 3.15 inča (80 milimetara); protok zraka je 32.4 kubične stope u minuti (CFM), a razina buke je 21 decibel (dBA). Za usporedbu, ventilator ASUS 19437-PB vrti se pri 5,400 okretaja u minuti i ima promjer 2.75 inča (67 mm); protok zraka je 31.96 CFM, a razina buke 37 dBA. Svaki hladnjak Socket 478 ima tropinski konektor za spajanje na matičnu ploču.
Intel Pentium nije jedini tip procesora s kojim radi Socket 478 hladnjak; također je kompatibilan s drugim Intelovim CPU markama. Ostali procesori uključuju low-end Intel Celeron, s rasponom brzina obrade od 1.7 do 2.8 GHz; Intel Pentium 3.2 Extreme Edition od 3.4 do 4 GHz, koji je bio na tržištu kao verzija Pentiuma 4 vođena entuzijastima; i Celeron D od 2.13 do 3.2 GHz, malo dotjerano izdanje Celerona. Svaki CPU kompatibilan sa Socket 478 ima brzinu prijenosa podataka od 400, 533 ili 800 milijuna prijenosa u sekundi (MT/s).